Jutro nakon nije donijelo velike promjene raspoloženja u "modrom" tkivu - jedan je dio zadovoljan i smatra da su kritike neopravdane, jer pobjeda je tu, a s njom se već nazire play-off Lige prvaka, onaj drugi, pak, naglas razmišlja kako bi, s obzirom na prikazano, u Maksimiru u uzvratu moglo biti klimavo, i da bi bilo najgore uljuljkati se u rezultat(e), pogotovo što Šimundžin Ludogorec djeluje prilično opasno, a nakon ukidanja "gola u gostima", ovih 2-1 doista jest varljiv rezultat. Bolji dokaz od onog osječkog poučka prije tjedan dana ne postoji...
Nije, doduše, uputno samo tražiti i detektirati greške i probleme, jer uoči uzvrata s Ludogorecom postoje i određene stvari za koje se čovjek može uhvatiti, a rodili su se usput i neki igrači na koje se apsolutno valja pouzdati. Čekajući Livakovića, Petkovića, Ivanušeca, Špikića, donekle i Oršića, Ante Čačić dobio je nekoliko stupova na koje se treba osloniti. U Razgradu to nije kao kontra Shkupija bio Luka Menalo, ali zato jest sljedeći trio, među kojima prednjači onaj najmlađi - Martin Baturina. Često ga kritiziramo, ali za njegovo uvrštenje u početni sastav Čačić sigurno zaslužuje pohvale, ponajprije zbog hrabrosti da u jedan od ključnih mečeva sezone zakorači s 19-godišnjim klincem.
MARTIN BATURINA
Široj publici najbolje se predstavio prošlosezonskim završnim derbijem s Hajdukom, kada je ušao i golom i asistencijom srušio Splićane u Maksimiru. Tada se postavilo logično pitanje: je li trebao igrati i više, odnosno ići na posudbu?
Božidar Šikić malo potom ustvrdio je kako bi mu jedna sezona u Lokomotivi izuzetno dobro došla, no Damir Krznar, koji je jedan od onih koji ga je vodio i najbolje ga zna, tada je za Jutarnji kazao:
- Sigurno možemo razgovarati o tome je li trebao igrati više, no u sljedećoj sezoni dobit će pravu priliku, jer on je igrač budućnosti.
Čačiću nije trebalo dvaput reći, i evo, niti dva mjeseca nakon okršaja s Hajdukom, Baturina je u "dotu" dobio "desetku", ali i ono bitnije - minute, koje vraća s kamatama. Pet utakmica, malo više od 300 odigranih minuta, gol, asistencija, ali još i više od toga igra, koja ne ostavlja ravnodušnim. Ako govorimo o Čačićevim ovosezonskim otkrićima i pozitivama na kojima se i grade ambicije Dinama, onda je to svakako "mali" Baturina. Uostalom, u Razgradu je supotpisao velik i važan pogodak za 2-0, kada je osvojio loptu na polovici bugarskog prvaka, a potom proigrao Oršića koji je loptu dodao Ljubičiću, a on, via vratar Padt, pogodio mrežu. Način kako igra, set vještina koje donosi, mladenačka glad koja ga pogoni... vrlo bi ga brzo trebali zacementirati u udarnom sastavu, što pali alarm nekome od dosad nezamjenjivih, u vidu pouzdanog Mišića, reprezentativca Ivanušeca i kapetana Ademija. To je dobra vijest za Dinamo, kojem bi, s obzirom na kadar, ipak još trebao i jedan pravi defenzivni veznjak, s obzirom na to da su svi nabrojeni, zajedno s Ljubičićem i Gojakom, slični profil igrača. No to je već neka druga tema...
RASMUS LAURITSEN
Lani se izgubio u tolikoj mjeri da je izgledalo kao da je gotov. Kako je sezona odmicala, a Danac je padao u treći pa i četvrti plan, tako se sve manje o njemu i govorilo i pisalo. Padao je u tišini. No krajem prošle sezone, a pogotovo na ljetnim pripremama, Rasmus Lauritsen (26) pokazao je da ne želi odustati, te je i igrom nesretnih okolnosti, odnosno ozljeda oba Šutala i Theophilea ušetao u početni sastav i sada ima namjeru boriti se do kraja za tu poziciju. Stav za primjer.
Lauritsen nije vješt poput Josipa i Boška Šutala prilikom iznošenja lopte, nema tu tehničku dotjeranost, no u Razgradu je bio (po)najbolji igrač "modrih", koji je tijekom cijele utakmice ostao miran i pravodoban, poput "mopa" čisteći sve neprilike koje su se našle u Dinamovu šesnaestercu. A nakupilo se tu posla koliko hoćeš. I to je odlična vijest za "modre", jer čekajući oporavak Josipa, kao i ulazak u punu natjecateljsku formu Boška Šutala, Rasmus Lauritsen karika je na koju se mogu osloniti i pouzdati, čak i više nego u Theophilea...
ROBERT LJUBIČIĆ
Otvarati još jednom temu pozicije lijevoga beka doista nema smisla, no sada postaje jasno da je Robert Ljubičić čovjek od najvećeg (europskog) Čačićeva povjerenja na tom delikatnom mjestu. Utakmicama koje je odigrao dokazuje, ujedno, da će biti prilično veliko pojačanje. Kada, doduše, zauzme mjesto u veznome redu, tada bi sve njegove vrline trebale dodatno doći do izražaja. Ne čudi što neki jedva čekaju da ga vide u veznome redu, u nekoliko utakmica u nizu... Neprirodna mu bočna pozicija zasad više otkriva mane, koje su logične, premda je prekjučer i takav odradio vrlo korektnu defenzivnu rolu, barem "jedan na jedan", dok mu Šimundža prostor nije nakrcao igračima. Ipak, odolio je, "asistirao" za autogol, i zapravo naglasio još jednu svoju nemalu vrlinu, a to je spremnost na žrtvu u slavu i prosperitet cijele momčadi.