Trebalo je to biti nekoliko redaka bilješke bivšeg trenera o novom Dalićevom debitantu, a pretvorilo se u vrlo zanimljiv intervju, koji je izašao iz sfere samog razgovora o Josipu Šutalu, iako je baš mladi stoper bio povod. Nismo dugo razmišljali koga bismo odabrali za komentar, Igor Jovićević odmah se “nametnuo” kao idealan sugovornik. No, dok smo čekali poziv, naišli smo na internetu na zanimljivu vijest.
Sreća u nesreći
Ukrajinski mediji u jeku rata koji zaokupljuje svakodnevicu donose i ovo - Igor Jovićević mogao bi preuzeti Šahtar! Dosadašnji trener De Zerbi mogao bi definitivno napustiti klub, blizu je Galatasaraya, a ako se to dogodi, Jovićević bi bio jak kandidat. Za njega, navodno, “navija” i Darijo Srna, a to je vrlo bitna stavka.
Bombastično, nema što, Šahtar je ipak stepenica više od Dnjipra-1 na čijoj je Jovićević još uvijek klupi, iako natjecanja nema. Ali bi ga uskoro moglo biti. Uhvatili smo Jovićevića na odmoru, odlično raspoloženog.
- Baš sam u Crnoj Gori, tu sam proslavio 25. godišnjicu braka. Bio je i Robert Prosinečki, kakvo je zanimanje izazvao, svi su se oko njega sjatili. Morao sam ljude podsjećati da je moja proslava u pitanju, ha-ha - priča Jovićević.
Dobro, ajmo prvo o aktualnostima, koliko je istine u priči o Šahtaru?
- Doista, ne znam ništa, čitam u medijima kao i vi. Ali, naravno da godi kad netko to spominje, čak i da nema ništa. Inače, u kontaktu sam sa svojima u klubu, u Dnjipru-1, gledamo razvoj situacije i vjerujemo da ćemo uskoro krenuti s treninzima i utakmicama. Razgovara se o tome, kako, gdje i kada igrati. Jedna je ideja da se igra na zapadu Ukrajine, druga da se igra negdje u Europi čitavo prvenstvo, treća ideja je neki “miks”, da igramo u Ukrajini, a onda se vraćamo u druge zemlje i tamo treniramo. Što će odlučiti, ne znam, nije da u tom dijelu Ukrajine gdje je još relativni mir, ima puno terena za toliko utakmica koliko bi trebali igrati. Kako jamčiti sigurnost, pitanje je koliko će stranaca u tom slučaju ostati u klubovima. Ali, vidim da se nešto pokreće. Onaj Jurij Vernidub, koji je sa Šerifom izbacio Dinamo, pobijedio Real, postao je trener Krivbasa. Skripnik, koji je svojevremeno vodio Werder, sad je iz Zorje došao u Vorsklu i dobio budžet gotovo kao kijevski Dynamo. To su neke naznake da bi se mogao uskoro igrati nogomet.
Nakon bogatog i aktualnog uvoda, pređimo na ono zbog čega smo zvali. Dakle, Šutalo je debitirao za A reprezentaciju, bio je sjajan, mnoge je iznenadio. Upravo ga je Jovićević trenirao u Dinamu, u juniorima i drugoj momčadi.
- Mene nije iznenadio, ja sam oduvijek bio siguran da će Šutalo, kao i Gvardiol, biti jednog dana oslonac Dinama.
Onda nam je priznao:
- Ja sam toliko sretan što sam trenirao tu generaciju, teško je ponoviti takvu momčad, takve igrače, takvu škvadru i atmosferu kakvu smo mi imali tih godina. Puno je, jasno, tu pomogao klub, pogotovo Marko Vukelić koji je bio zadužen za Dinamo II, a meni je bila čast i privilegij trenirati te dečke. Zamislite zadnju liniju u kojoj igraju Šutalo, Gvardiol i Franjić!? Znao sam pitati suradnike prije utakmice: “Jesmo li danas u plusu dva ili tri gola?”. Dečki s kojima ideš u svaki rat.
No, Šutalo je, eto, dosegao vrhunac kasnije, Gvardiol već s 18 godina?
- Za Šutala je bilo samo pitanje vremena kad će isplivati. On nije bio tako fizički dominantan kao Gvardiol, ali što se tiče nogometnog znanja nimalo ne zaostaje. Njegova mirnoća i čitanje igre je fenomenalno, on vidi stvari tri-četiri sekunde ranije. Čak bih rekao da je imao svojevrsnu sreću u nesreći, jer je imao problema s koljenima. Naime, tada je počeo još jače raditi, trenirati, fizički je ojačao i zato je sad tako dobar.
Doduše, lani se zamalo dogodilo da ode iz Dinama bez prilike, ušao je u sezonu kao peti, šesti stoper, da se neki nisu ozlijedili, tko zna koliko bi igrao...
- A tako je to u nogometu, važan je tajming, često su neke prilike splet okolnosti, dok nekome smrkne, drugome svane... Ali, ako se spremaš na to, naporno radiš, onda prilika kad-tad dođe, kvaliteta se uvijek pokaže. I, još nešto; klub je stao iza njih kad su kiksali, bilo je strpljenja, bez toga ništa. Sjećam se Gvardiolovih grešaka, onda Šutalove u 95. minuti u juniorskoj Ligi prvaka protiv Lokomotiva, primili smo gol i morali rješavati prolaz penalima. Jednom sam bio na utakmici U-21 reprezentacije u Varaždinu i poslije pričao sa Šutalom, koji je skrivio jedan pogodak. I kaže mi “ah, ti moji kiksevi, stalno nešto...”. No, to je dio odrastanja, kad znaš da je mlad igrač perspektivan, da je klasa, onda mu moraš dati šansu.
Svi kriteriji za uspjeh
Jovićević baš Šutala i Gvardiola vidi kao budući stoperski tandem hrvatske reprezentacije.
- Šutalo je miran, staložen, pravi frajer, hladan kao špricer. Ako je Jole (Gvardiol, nap.a.) vatra, Jopa (Šutalo, nap.a.) je špricer, odmjeren, umjeren. To je budućnost. Ima sve kriterije za uspjeh u nogometu, ima okolinu koja ga dobro savjetuje. I sad ima i samopouzdanje, koje mu daje krila. Kažem, Gvardiol je u jednom trenutku bio dominantniji, prije svega zbog te svoje fizike, ali sad je i Šutalo sazrio. I da, spomenuo bih i trećeg među njima, Franjića. On je vrhunski zadnji vezni i lijevi stoper. Također, još jedan igrač kojeg vidim kao budućnost Dinama i reprezentacije - zaključio je Jovićević.