Da situacija u Dinamu nije bajna znaju i ptice na grani, ali koliko duboko simbol hrvatske prijestolnice može potonuti... E, to nitko ne zna. To ćemo tek vidjeti, a prognoze nisu dobre.
Četiri boda zaostatka za Rijekom i Hajdukom najmanji su Dinamov problem, on se može riješiti na zelenom travnjaku, fer i sportskom bitkom. Ali ove druge bitke, nažalost, ne mogu voditi nogometaši niti utjecati na njih, a još su manje poštene i sportske. S druge strane, one na njih itekako utječu.
Skupštinske zavrzlame, borbe za klupsko prijestolje i odlasci trojice reprezentativaca u istom prijelaznom roku unazadile su klub na svim razinama. Pa je Dinamo tako praktički preko noći postao klub iz kojega odlaze mladi talenti, klub koji nije sposoban dovesti adekvatna pojačanja, klub kojemu Hajduk preotima hrvatskog reprezentativca, klub koji prodaje igrača klubu koji je apelirao Uefi da ga izbaci iz Lige prvaka! Sve ove stvari nekoć su bile nezamislive, ali danas su Dinamova realnost...
Jedan od najpoznatijih hrvatskih nogometnih menadžera prije nekoliko dana izjavio je za medije da on ne zna tko je u Maksimiru šef, da ne zna s kim bih trebao razgovarati i dogovarati. Na prvu zvuči suludo, ali nakon svega što smo vidjeli i čuli o Dinamu u zadnje vrijeme, teško se može posumnjati u njegove riječi.
I time je sve rečeno. U Dinamu se zna tko pije, ali ne zna tko plaća. Dok svi ostali znaju tko bi trebao platiti danak zbog manjka sposobnosti. Ili nesposobnosti, kako god želite...
Dok se problemi gomilaju i tmurni oblaci nadvijaju nad Maksimirskom 128, zagrebačkim ulicama odjekuju tihi vapaji "Zvone, spasi nas...".