Nije baš uobičajena situacija da trener na konferenciji za novinare zaziva dovođenje pojačanja. A Igor Bišćan to je učinio već nekoliko puta, pa je tako i nakon dvoboja s AEK-om zavapio:
- Treba reagirati. AEK, i ne samo AEK, ubacuje s klupe jake igrače. Želimo li igrati nogomet određene kvalitete i biti konkurentni na ovoj razini, pa i na nižoj, ovo neće biti dovoljno. Puno se priča, malo se toga realiziralo, a što će biti - ne znam. Do tada ćemo se boriti s ovim što imamo, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. Trebaju nam pojačanja i za HNL, jer svakako ćemo igrati i domaću ligu i Europu - govorio je Bišćan i istaknuo:
- Ove će se moje riječi u medijima prikazati kao poruka Upravi kluba, ali sve se vidjelo. Sjetite se utakmice s Hajdukom, imali smo sličan problem. Ne bih htio da ispadne da se žalim, ali ako želimo biti ono što želimo, morati reagirati. K tome, otvorena je i mogućnost odlazaka nekih igrača, a to dodatno komplicira stvari. Već sad kasnimo s dovođenjem pojačanja, trebali smo te igrače imati ovdje prije mjesec i pol - govorio je Bišćan.
Javna poruka
Jasno je da je to bila javna poruka (ili upozorenje, ili apel...) klupskoj Upravi, nije stvar u medijskom “prikazivanju” trenerovih riječi. Činjenica jest da Dinamo još kako kasni s osnaživanjem svlačionice, jer trojica igrača koji su nedavno stigli u Maksimir - Bernauer, Mihajličenko i Kaneko - u ovome trenutku sigurno nisu pojačanja, a još je sigurnije da neki od njih to nikada neće ni biti.
Bude li se napokon “trakavica” oko dovođenja Stojkovića i Kačavende pozitivno rasplela i presele li nadareni mladići s Kajzerice u Maksimir, bit će to uvjerljivo najbolji klupski potez ovoga transfernog ljeta. Međutim, istina je i da ti mladići neće trenutačno dobiti status pojačanja, bilo bi nerealno od njih to odmah i očekivati.
Ali, još je veća istina da je to sjajan zalog za budućnost i da će Dinamo u njima - budu li se planski razvijali poput Brozovića, Ivanušeca, Majera... - uskoro dobiti nositelje igre, te da će na njihovoj prodaji u inozemstvo još kako zaraditi. Jer, Dinamo je uvijek najbolji posao radio s hrvatskim mladim igračima, nije se baš usrećio izlaznim transferima sa strancima. Iznimka je, dakako, Dani Olmo, no Katalonac je još kao junior došao u Maksimir iz redova Barcelone.
I stoga je neshvatljivo zašto se toliko dugo odugovlači(lo) s realizacijom tih transfera mladih Lokosa? A to je odugovlačenje zapravo i zrcalo trenutačnih, nimalo dobrih, odnosa u klupskome vodstvu. Još se, naime, nije dogodilo da se aklamacijom odluči(lo) o dovođenju nekih igrača, kao ni o prodaji svojih zvijezda. Svakodnevno, naime, iz Maksimirske 128 stižu nove informacije, nerijetko su danas suprotne od onih jučer, a sutra će opet biti drukčije. Takvi, disonantni odnosi u klupskome vodstvu, na kraju se, bjelodano je to, uvijek odražavaju na igri i rezultatu.
Situacija nije dobra
Dinamo nije u dobroj situaciji, to je svakome jasno. Vrijeme je da klupsko vodstvo, barem još jednom, sjedne za isti stol i pokuša progovoriti identičnim, zajedničkim jezikom. Bez “fige u džepu”. Jer, Dinamo je iznad svih njih. I ne mora se sad utakmica u Ateni nazivati sudbonosnom, igrat će se nogomet i poslije Atene, svanut će novi dan. U Grčkoj treba napraviti sve što se može za popravljanje dojma i nadoknađivanje rezultatskog manjka nakon maksimirskog poraza, nema tu previše mudrosti. Plavi moraju u očekivano neprijateljskom ozračju u Ateni biti ponosni, borbeni i nogometno ratnički raspoloženi, pa ćemo vidjeti hoće li se u Zagreb vratiti “sa štitom, ili na njemu”.
Ali, ovo je definitivno vrijeme za oglašavanje uzbune zbog - domaćeg prvenstva. Od kojeg se živi, naslov prvaka donosi mogućnost igranja na najvišoj razini i zaradu europskih milijuna. Ako to nekome nije jasno i ako netko još uvijek podcjenjuje Hajduk i Rijeku, zalutao je u Plavi salon. I zato je stanje u Maksimirskoj 128 alarmantno, a ne zbog atenskog uzvrata. Zadnji je trenutak za “glave skup”...