U Maksimiru su na kraju ove sezone jedni drugima mogli samo ponuditi ruku s pet prstiju: ‘give me five‘. Koja obično služi kao sretni pozdrav. U Dinamovom slučaju je sasvim obrnuto. Jer taj ‘give me five‘ bi značio da je ovo peti put otkako je hrvatske lige da je zg-klub ostao bez trofeja! Nije osvojio prvenstvo, niti je uzeo Kup. Prije toga dogodilo se to 1992. godine, zatim u sezonama 1994./‘95., 2004./‘05. i 2016./‘17.
Sve vam je bjelodano jasno: ova sezona je jedna od najneuspješnijh u povijesti Dinama otkako je HNL-a! Oni koji će željeti uljepšati zapravo katastrofalnu sezonu u prvi plan će gurnuti 11 bodova u Ligi prvaka. Ali to bi bio samo slabašan alibi, konačno, nije prošao ni u Ligi prvaka pa je li skupio devet, deset ili 11 bodova i nije toliko bitno. Osim, naravno, u financijskom smislu jer se bodovi u Ligi prvaka jako dobro naplaćuju.
Ako ste mislili da je ovo početak teksta u kojem ćemo ‘šutirati mrtvog magarca‘, prevarili ste se. Kakvog bi to smisla imalo, vrijeme se više ne može vratiti, to je voda koja je prošla ispod mosta. Konačno, držimo da ste dosta puta ove sezone mogli pročitati kritike na račun maksimirskog kluba na svim razinama.
Ova protraćena i izgubljena sezona trebala bi biti na neki način pogonska za onu koja slijedi. Kao što je to bila posljednja kad su ostali bez trofeja, već spomenuta 2016./‘17.
Naravno da će se sad u nekim kritikama ovog neuspjeha u prvi plan gurati priča da je sve krenulo nizbrdo kad je početkom ožujka prošle sezone vlast u modrom klubu preuzela nova vlast nazvana ‘Dinamovo proljeće‘. Na društvenim mrežama ste mogli pročitati i onu bedastoću da sad u Maksimiru ‘ulica vodi klub‘. Naravno da to nije točno, nema veze s pameću. Naravno da vodeći ljudi Dinama snose odgovornost, nisu se snašli, donosili su odluke koje nisu trebali, kad vam u sezoni četiri trenera vode momčad, kad se smjenjuje sportski direktor, onda su mnoge odluke bile epski promašaji. U svojoj prvoj pravoj sezoni na vlasti društvo koje je preuzelo kormilo kluba napravilo je zapravo - cirkus. Kao da je Dinamo cijele ove sezone igrao pod cirkuskim šatorom.
Tko je veći krivac, tko manji, u biti je nevažno. No ima jedna dobra priča u cijelom tom cirkusu, koja daje nadu svima onima koji vole Dinamo. Ti ljudi koji su, to nikada ne smijemo zaboraviti, u dobroj volji vukli pogrešne poteze, na kraju su shvatili da se bolje maknuti iz faze odlučivanja. Pozvali su u klub Zvonimira Bobana, dali su mu u ruke praktički sve ovlasti. Da, time su zapravo priznali svoj poraz, ali i pokazali da im je klub na prvom mjestu, a ne njihove sinekure. Znate onu: kad ponovite pogrešku, to se više ne može smatrati greškom, već odlukom.
Dečki koji su ušli u klub s ‘Dinamovim proljećem‘ ne žele ponoviti pogreške i zato je tu Boban koji bi svojom karizmom, autoritetom i dignitetom trebao resetirati klub na svim razinama. Nadamo se samo da će imati dovoljno strpljenja s okruženjem u koje je došao reformirati Dinamo baš u svakom smislu te riječi.
Naravno, tko zna hoće li i ostati u tom okruženju, moguće je da njegova ‘metla‘ neće mesti samo svlačionicu. Jer morat će Boban imati dobru upravljačku ekipu za odraditi sve te reforme. Pred Zvonom je najveća rekonstrukcija kluba u posljednjih 15-ak godina!
I ne radi su tu samo o rekonstrukciji momčadi i nogometne škole. Treba osigurati financiranje od 45 do 50 milijuna eura godišnje, unutar dvije godine preseliti klub, akademiju i kompletnu momčadsku strukturu na drugu lokaciju zbog gradnje stadiona, pripremiti se za možda i pet godina života u egzilu dok se gradi i ruši Maksimir...
Treba se pozabaviti i plaćama igrača, koje ne bi smjele ‘dodirivati nebo‘. Mora se iznaći adekvatna formula za njihov izračun, možda će novi ugovori biti napravljeni po formuli fiksnog dijela i varijabilnog, uvjetovanog nastupima i rezultatima.
Bit će svakako zanimljivo gledati sve te promjene u plavom domu. Posla je tu preko glave, ovu sezonu treba jednostavno staviti ad acta i baviti se promišljanjem kako da se više nikada ne ponovi. Ne treba plakati, naricati nad zlom sudbinom, nego zasukati rukave. U ovom trenutku je naravno u prvom planu ljetni mercato, čišćenje svlačionice. Naravno i čekanje četvrtka i uzvratne utakmice Kupa Rijeka - Slaven Belupo na Rujevici.
Navijanje za Neveru s Kvarnera se podrazumijeva, dupla kruna Đalovićevog društva donosi Dinamu izravan plasman u Europsku ligu, ako uzme Slaven Belupo, eto nevolje, slijede kvalifikacije za Konferencijsku ligu. Koja je ‘second hand shop‘, jeftino natjecanje koje ne nudi ‘pljačku UEFA-e‘, već samo mrvice koje padnu sa stola kad se namire oni iz Lige prvaka i Europske lige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....