Što imaju zajedničkog Igor Bišćan, Ognjen Vukojević, Josip Šimunić i Tomislav Rukavina? Izbornici HNS-ovih šest selekcija unutar U16 - U21 bili su višegodišnji nogometaši Dinama Zagreb. Bio je to i Tomislav Butina. Odnedavni direktor omladinske škole maksimirskog kluba javno je zagalamio protiv HNS-a, politike rada mladih kategorija i posljedično prozvao izbornike da rade protiv interesa njegova kluba.
Drugim riječima, Butina optužuje da se u pozivima zakida Dinamovu djecu i mladež, da HNS slabo radi s mladima, ali i da oštećuje maksimirski klub time što druga momčad više neće moći igrati Drugu ligu. Količina vrlo ozbiljnih optužbi, poglavito u kontekstu snage kluba iz kojeg su upućene, zaslužuje kratku pozornost...
Ispravno ili ne
Butina te optužbe iznosi bez logičnijeg stručnog argumentiranja. Potkrepljuje ih načelnim frazama i uvjerenjem kako je Dinamo liderski hrvatski klub i zato zaslužuje proporcionalni tretman. U slobodnom prijevodu bi to moglo biti shvaćeno tako da bi Dinamove ideje trebale biti putokaz HR nogometu. Taj njegov očiti fokus na promociju interesa njegova kluba, koji se prepoznaje i u nejasnom obrazlaganju razloga (“to je naš put koji daje najbolje rezultate, a sada odjednom taj naš put ne valja?”) zbog kojih bi druga momčad Modrih morala i dalje igrati Drugu ligu...
Listajući posljednje rostere selekcija na stranicama HNS-a, locirali smo pet dinamovaca u U-21, 4 u U-19 i 4 u U-18 (isti izbornik i preklapaju se) sedam u U-17 i deset u U-16 (isti izbornik i preklapaju se). Jasno je da Modri i dalje opravdavaju liderstvo prisutnosti u mladim selekcijama. Nije to, doduše, kao prije nekoliko godina, kada se znalo dogoditi da imaju i 9/10 igrača u startnoj postavi neke selekcije, ali opet, Dinamo i dalje odaje (naj)višu kvalitetu. Ostavimo li po strani priču o “politici HNS-a”, o koju se svatko češe samo onda kada njih svrbi, ima još jedan važan razlog brojčano manjeg pozivanja modrih igrača, a to je “otkrivanje” i mladih igrača iz drugih klubova. Naime, organizacijskim i financijskim napredovanjem većine prvoligaša više nije velikima tako lako odvoditi mlade igrače iz manjih klubova.
Nisu više svi mladi skloni odmah otići iz matičnih sredina jer imaju bolje uvjete, priliku igrati Prvu HNL i nametnuti se izbornicima. Primjerice, otkako su Baski vlasnici Istre i puno ulažu u omladinski pogon, za razliku od seniorskog, klub ima nemjerljivo više reprezentativaca. Zato ne samo da ne gube kao nekad talente, koje ugovorima vezuju za klub, nego su iz drugih krajeva HR-a počeli dolaziti (i) u Pulu. Zato se i dogodilo da je kadetski reprezentativac i kapetan Žiković, kao igrač Istre, ostvario i 2,5 milijuna eura vrijedan transfer u Red Bull Salzburg. To su pokazatelji koji motiviraju sve u Hrvatskoj da bolje rade s mladima, i to je sve samo plus, a ne minus za domaći nogomet...
Usput rečeno, unutar desetorice u Dalićevu stožeru, čak je šest bivših igrača Dinama. Dva su bivša dinamovca i asistenti u Bišćanovoj selekciji. Da je Dinamo i te kako vrednovanog doprinosa u HR nogometu dovoljno ukazuje činjenice da je u Dalićevom rosteru za Katar 15 sadašnjih i bivših dinamovaca. No, nisu svi proizvod škole Modrih, niti su iskoračili u reprezentaciji kao igrači Dinama.
To su pokazatelji da se i u drugim sredinama može proizvesti igrače više razine, a koje će Dinamo ili neki drugi veći klub ovdje ili u inozemstvu razviti u visoku vrijednost. I to je bit. Uz sav respekt Dinamovoj dominaciji, nogomet treba razvijati u cijeloj Hrvatskoj, a ne samo u Maksimiru. Lijepo je imati čvrsta uvjerenja i dosljedno ih promicati, ali to ne znači da su ta uvjerenja ispravna. Zašto bi interes HR nogometa bio da prvoligaši s drugim postavama oduzimaju mjesto nekom drugoligašu? Nakon smanjenja prve na 10, pa druge na 12 klubova, destruktivno je dodatno smanjivati broj nogometnih centara i bazu HNL-a. Opcija dvojnih registracija s posudbom deset i više igrača drugoligašima također je nakarada. Dvojna registracija da, ali ne drugo pakovanje istog sadržaja kao druge momčadi prvoligaša, i narušavanje regularnosti natjecanja...
Političke odluke
Važno je u smislu razvoja igrača ovotjedna odluka FIFA-e. Od 1. srpnja klubovi će moći posuditi osam igrača, a od 2023. sedam, te od 2024. šest igrača. Uz obvezne ugovore na verifikaciju za trajanje posudbe i financijske uvjete. Posudba će trajati minimalno između dva prijelazna roka (6 mjeseci), a maksimalno godinu dana. Neće biti dozvoljene posudbe već posuđenog igrača. Ograničava se i posudba jednom klubu na maksimalno tri igrača. Bitno je reći da navedene odredbe neće tretirati igrače ispod 21 godine. FIFA je promovirala te promjene u korist razvoja mladih igrača, natjecateljske ravnoteže među klubovima i protiv gomilanja igrača.
To su dobre promjene jer je već duže vidljivo da su (naj)bogatiji klubovi nametnuli svoje interese svima drugima na snazi financijske moći, koja nije dokaz da je netko pametniji i stručniji od drugih, pogotovo ako se političke odluke usmjeravaju po mjeri bogatijih a ne u općem interesu svih, štete su za nogomet velike. Uključujući i za bogatije, koji ne mogu živjeti sami za sebe, premda im se to čini najboljim...