Smjer reflektora u uzbudljivoj završnici HNL sezone najviše je uperen prema napadačima, igračima odluke ili onima koji gadno pogriješe i time “poguraju” konkurenta. Dominik Livaković trenutno nije ni u jednoj od tih kategorija, nije u zadnje vrijeme imao prilike spašavati Dinamo, niti je strašno kiksao da bi ga se pamtilo po lošemu. Jer, kod golmana je tako, rijetko ima sredine - ili si junak, ili si tragičar.
Očito uzdizanje
No, Livaković, koji je početkom sezone imao problema, primio je neke golove koje i nije trebao primiti, pao je u formi, u jednom trenutku izgubio i mjesto reprezentativne “jedinice”, što su neki i jedva dočekali. Nagađalo se da ga muči što nije ostvario transfer, za koji se mislilo da mu ne može izmaknuti, potom se saznalo da je neko vrijeme branio ozlijeđen, ali je stiskao zube. Naravno, nije mu na ruku išla niti turbulentna Dinamova sezona, utakmice u kojima je čitava momčad znala biti ispodprosječna.
No, Livaković će ipak kraj sezone dočekati kao pozitivna Dinamova priča, oslonac modre momčadi, jedan od ključnih igrača na putu do naslova. Ovog je proljeća primio samo šest pogodaka u HNL-u, zadnji od Lokomotive s bijele točke, ali, zanimljivo, nikad nije primio više od jednog gola. Zabijali su mu Istra, Gorica, Osijek, Rijeka, Hajduk i Lokomotiva, međutim, nijedan od tih golova ne ide na njegovu dušu. Miran, staložen, sad već iskusan vratar, Livaković je postao konstanta, kad na terenu nema Arijana Ademija, onda je i Dinamov kapetan.
Zadnje dvije utakmice ne bi trebale nešto radikalno pobijediti, kad se podvuče crta Livaković će na okupljanje reprezentacije u lipnju doći ponovno kao reprezentativna “jedinica”. Prvi konkurent Ivo Grbić ima problema u Lilleu, pao je u drugi plan i jasno je da ovu sezonu neće pamtiti po dobrome.
U HNL-u, u najužem krugu reprezentacije, još su i Ivica Ivušić i Lovre Kalinić, spominje se sve češće i Dominik Kotarski. Svi su oni imali ili imaju dobru sezonu, no kad se i tu sve zbroji, Livaković je prosječno primio najmanje golova (ukupno 18, svake 144 minute), Kalinić (15, svake 132,5 minute), Ivušića suparnici matiraju svakih 93,9 minuta (primio je 23 gola).
Zaključao mrežu
Livaković je, također, apsolutni pobjednik u rubrici “clean sheet”, dosad je u 18 od 32 utakmice sačuvao mrežu praznom. Kaliniću je to uspjelo 15 puta u 27 utakmica, dok je Ivušić 11 puta ostao nesavladan u 24 susreta na golu. Naravno, kao što smo rekli, ne ovisi to uvijek samo o vratarima, već o sigurnosti čitave momčadi, poglavito obrane, ali bitno je za Livakovića da je uhvatio taj kontinuitet i da mu baš nitko ništa ne može prigovoriti, njegove su partije bile gotovo besprijekorne. I to bi mu mogao biti glavni adut za iduću reprezentativnu akciju, za Ligu nacija u lipnju, izbornik i suradnici ovog puta nemaju razloga tražiti mu alternativu.
Generalno, pred Livakovićem bi moglo vrlo uzbudljivo ljeto. Prvo reprezentacija, u kojoj bi, dakle, trebao ponovno biti prva opcija, potom i ulazak u bračnu luku, koji se planira za kraj lipnja, a potom možda i transfer. Dugo već Livaković slovi kao igrač koji će prvi napustiti Maksimir, zasad se to nije ostvarilo, no ovo ljeto bi konačno moglo donijeti i zaključak te priče. Svi se slažu da je sad idealan trenutak za njegov odlazak, a ni u Maksimiru mu neće raditi problem, pojavi li se ponuda koja će zadovoljiti sve apetite.
Teško je decidirano reći da će Livaković protiv Šibenika i Hajduka odigrati svoje zadnje utakmice u Dinamovom dresu jer takvih je već “odigrao” puno, ali može barem sezonu završiti s jednim sjajnim dosegom. Može doći do 20 utakmica čiste mreže u HNL sezoni, što bi stvarno bila izuzetna stvar. Naravno, podrazumijeva se da to bude samo šlag uz još jedan trofej, naslov prvaka.
Na kraju, ipak, jedna jako dobra sezona za Livakovića...