Robert Ljubičić novi je hrvatski reprezentativac, može se kazati i bez poziva Zlatka Dalića. Čim je Dinamov igrač prošao proceduru FIFA-e za promjenu nogometnog državljanstva i ponovno stao pod naš stijeg, gdje je svojedobno već bio, logično je da Dalić na njega računa, da će ga zvati i dati mu šansu u određenoj minutaži kako bi ga potvrdio kao Vatrenog. Da predsjednik HNS-a Marijan Kustić i posebice direktor A i mlade reprezentacije Stipe Pletikosa nisu sve radili uzalud. Neće iznenaditi uputi li mu izbornik poziv već za utakmice s Walesom i Turskom u ožujku u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Potom će biti na Ljubičiću da napreduje i pokaže koliko može koristiti Hrvatskoj. Na obje njegove pozicije zadnjeg veznog i na lijevoj strani ima prostora bude li kvalitetno igrao.

Ljubičić je već igrao za Hrvatsku, to je bila U-20 vrsta čiji je dres nosio 2019. godine no izbornici mlađih uzrasta nisu ga baš doživjeli te se vratio u rodnu Austriji i priklonio njihovoj U-21 reprezentaciji. Za koju je igrao i službene susrete. Dalić s njim ne mora žuriti, što se tiče formalnih razloga. Odlukom da potpiše pristupnicu Hrvatskoj sam si je odredio sudbinu jer na FIFA-i se nogometno državljanstvo može mijenjati samo jednom. Istina, ako baš uopće ne zaigra ima se pravo vratiti u matičnu državu, no jasno je da HNS nije išao s tom pričom u Zürich da mu sad ne bi dao prigodu.

Robert Ljubičić

DAMIR KRAJAC Cropix

Dvije pozicije

Je li Katar pokazao da Ljubičić može pomoći Hrvatskoj? Bit će zanimljiv bude li dovoljno dobro igrao zadnjeg veznog da postane alternacija Marcelu Brozoviću što u Dinamu u prošloj polusezoni nismo vidjeli jer vrlo je malo šanse dobio u toj ulozi. Vatrenima bi dobro došao i još jedan kvalitetan lijevi bek, ako ništa drugo zbog rotacije, kao konkurent Sosi i Barišiću. Ipak, Ljubičić je dosta igrao i lijevog bočnog u formaciju s trojicom stopera. Hrvatska ima gotovo savršen igrački kadar za raspored 3-5-2 ili neku njegovu izvedenicu. I stopere, i bokove, i vezne, a i špice bi možda najbolje djelovale u takvom sustavu. Međutim, da bi vrhunski funkcionirao, pogotovo što malo tko od igrača to prakticira u klubu, potrebno je znanje da se na pravi način implementira i vrijeme da sve “prohoda”. To bi odgovoralo i Perišiću, i Sosi, a i Ljubičiću. Samo kad govorimo o lijevom bočnom. Zlatko Dalić dosad nije pokazao ozbiljnu sklonost takvom načinu igre pa tek treba vidjeti za koju će poziciju pozvati Ljubičića. Jasno, bude li ovaj igrama u Dinamu opravdao da na njega računa, kao zadnjeg veznog ili lijevog beka.

Na Maksimir je stigao iz Rapida, ima 23 godine, u pola sezone u Dinamu imao je 26 nastupa, jedan pogodak i tri asistencije. Čupav, dobre tehnike i relativno brz privukao je pozornost i dobio simpatije mnogih. Odigrao je odlično neke utakmice, ali i imao i slabijih dana. Zasad je zanimljiv potencijal, sutra može postati mnogo više od toga. Dobar posao u Beču.

Dijaspora je pravi izvor

Igrači iz dijaspore dali su već značajan doprinos Vatrenima, a svakako će tako biti i u budućnosti. U Kataru su to bili Josip Stanišić i Luka Sučić, ali na neki način i Mateo Kovačić koji je također rođen u Austriji da bi ga Dinamo kao vrlo mladog doveo u Zagreb.

Robert, čiji brat Dejan igra za Austriji i ne može se predomisliti čak i kad bi htio, zahtjev za prelazak u hrvatsko nogometno predstavništvo podnio je još u studenom. Dosta je dugo trebalo FIFA-i da sve provjeri i donese odluku u korist Hrvatske. No, kako je sve bilo u skladu s propisima nisu mogli objaviti drugačije rješenje.