Izresci i novina, fotografije koje se pamte, izvještaji s utakmica... Sve to na - tramvaju. Prohujalo je 40 godina, nogomet se promijenio, Zagreb se promijenio, Dinamo se promijenio. Ali, uspomena na jednu generaciju je ostala, slike Mlinkina ubačaja za Cicu protiv Zvezde ili Zekinog gola u Splitu, Ćirinog bijelog šala i prepunog Maksimira tako su žive, kao da se događaju upravo sad. Nekih junaka te legendarne Dinamove 1982. više nema, neki su živi, ali negdje daleko, neki fizički ovdje, ali malo dalje od kluba. I, gledajući taj tramvaj, koji je u spomen 'Generaciji '82', predstavio Dinamo, zapitali smo se kako je moguće da ta momčad već od ranije nema u svom gradu neki spomenik, jer to što je Dinamo napravio 1982., osvojio naslov prvaka Jugoslavije, bilo je više od nogometa, više od sporta.
- Lijepo je da je Dinamo imao taj refleks da prepozna važnost te momčadi, tog Dinama, svi znamo u kakvom smo okruženju osvojili taj naslov i kakve su sve prepreke bile pred nama. Rekao sam puno puta, ponovit ću i sad, bila je to najvažnija i najljepša godina mog života. Mi smo se borili i protiv struktura i režima, ali ova generacija koju ja zovem 'moja generacija', to su vitezovi jedan do drugoga - poručio je u svom stilu Ćiro Blažević, koji je okupio svoje 'sinove' na premijernoj vožnji tim tramvajem.
Dakle, tramvaj u spomen '82., koji je Dinamo osmislio i pustio u promet u suradnji sa ZET-om vozit će do kraja godine, koja će cijela biti posvećena Ćiri i njegovim jurišnicima. Marko Mlinarić, Štef Deverić, Marijan Vlak, Džemo Mustedanagić, Gordan Mohor, Zvonko Marić, legendari maser Joža Čačković, pozdravio je u žurbi i Mladen Munjaković. Navodno je prošao i Milivoj Bračun i rekao da ide pakirati motor, ali onda se ispričao da ne može doći. Važno je da je 1982. bio pouzdan. Naravno, bio je tu i Rudi Belin, legenda iz 1967., ali i čovjek koji je bio Ćirin pomoćnik 1982. Belin.
- Moj prijatelj Belin i ja to smo vodili u duhu, koji je morao donijeti plod. Zahvaljujem predsjedniku Dinama, Vama gospodine Barišiću, cijeloj Upravi, da su napravili jednu predstavu, jedan publicitet koji potvrđuje da se velike stvari u ovoj obitelji ne smiju zaboraviti - poručio je u svom stilu Ćiro, dodavši:
- Da je nama bio predsjednik Barišić, osvojili bismo naslove u nizu!
Klasični Ćiro, iako će ga, kad ostane malo sam, uhvatiti sjeta. Vratit će se svojoj bolesti, dodati kako njegov trenutak brzo dolazi.
- Sine, bilo bi bolje da sam poginuo u nekoj prometnoj nesreći - tužno će reći, prije nego što ga je nasmijao Marko Mlinarić.
- Šefe, hvalite predsjednika Barišića, a što bi tek bilo da smo imali VAR, haha. Sad ćete mi reći: Mlinarić, napolje!
I nema više sjete, samo lijepe uspomene, ne može se izdvojiti najljepša.
- Ma, čitava je ta sezona bila fenomenalna, euforija, puno emocija. Svaka utakmica se čekala posebno, bili smo sjajni, 40.000 ljudi u Maksimiru. Prva pomisao na 1982.? Kako je brzo prošlo 40 godina! I baš sam rekao, toliko lijepih stvari je nogomet donio Zagrebu i Hrvatskoj, a mi nemamo stadion - rekao je Marko Mlinarić, slično misli i Marijan Vlak.
- Stadion? Bilo bi super da na 50. godišnjicu 1982. dočekamo stadion, iako, tko zna tko će od nas tada ovdje. Bilo bi lijepo i prije, ali, kako je sad... Kad kažeš da je prošlo 40 godina, zvuči puno, ali onda vidiš svoje suigrače i šefa, još uvijek je tu, sve ti je lakše i sjećaš se tih krasnih vremena. Osvojili smo prvenstvo u zahtjevnim uvjetima, s obzirom na političku situaciju, svima smo bili kamen u cipeli. Ali, bili smo toliko superiorni, bilo je podmetanja klipova, ali bili smo prvaci vrlo zasluženo.
- Ovo je super stvar, da imamo ovaj tramvaj, lijepo je vidjeti da razmišljaju o bivšim generacijama. I nemam ni ja neku utakmicu koju posebno pamtim, jer cijela je sezona bila euforična, nitko nije razmišljao ni o čemu nego o sljedećoj utakmici. Lijep osjećaj! Svaki gol ima svoju priču, bitan je, drago ti je, ali onaj u Splitu se duže pamti - sjetio se Dinamov 'as tref' Deverić Štef.
I svaki od njih prepričavao je Ćiri anegdote iz tog doba, čak mu i otkrivali neke sitne nestašluke iz tog doba, za koje ni on nije znao. Nasmijao se, oraspoložio, a onda opet, na svoj način, baš kao 'stari Ćiro', odgovorio na pitanje kako bi završila utakmica današnjeg Dinama i tog njegovog iz '82.
- Ma, p... ti materina, kako bi završilo? Završilo bi koliko bih ja htio da završi! Pobijedili bismo koliko treba!
No, to ne znači da ne vjeruje u ovaj Dinamo, naprotiv.
- Kopić radi dobar posao i reći ću vam ovo: Dinamo će biti prvak! Sve ostalo su akrobacije bez legitimacije, zapamti to...
Probna vožnja brzo je prošla, prvi je to čin Dinamova obilježavanja sjajne 1982. Vrhunac bi trebao biti u svibnju, ako se sve savršeno poklopi, u derbiju protiv Hajduka u zadnjem kolu trebala bi biti dvostruka proslava naslova, onog iz 1982. i ovog iz 2022. Iako, znamo da je Ćiro puno bolji trener no što je bio prognozer...