Gotovo da nema Dinamove utakmice u kojoj se na tribinama ne pojave skauti i menadžeri uglednih europskih klubova. "Modri" su permanentno - u izlogu. A brojni opservatori Dinamove momčadi neizostavno su tijekom sezone u bilježnicu (ili memoriju) zapisali igrača s brojem 37. Za većinu njih Josip Šutalo je iznenađenje!
I doista, malo je igrača koji su u tako kratkom vremenskom intervalu toliko napredovali. Još prošle sezone Šutalo je igrao u Istri 1961 na posudbi. Danas uživa tretman igrača reprezentativnog potencijala. Nedvojbeno, Šutalo je postao stožernim igračem Dinamove posljednje linije te zalog svekolikog dojma kako je modra obrana trenutačno najmoćnija u Prvoj HNL.
Šutalo možda jest iznenađenje, ali nije slučajnost. On je produkt Dinamove kontinuirane proizvodnje kvalitetnih stopera. U Maksimiru se prepoznaje sistematičnost rada. Posljednjih 15-ak godina Dinamove su momčadi u posljednjoj liniji uvijek imale jednog iskusnog stopera, uz kojega bi mladi igrači lakše ispoljili svoju darovitost. Simptomatično je da su praktički posljednje utakmice svojih iznimnih karijera u Maksimiru odigrali: Jens Nowotny, Robert Kovač, Igor Bišćan i Josip Šimunić. A uz njih su postupno stasali Vedran Ćorluka, Dino Drpić, Gordon Schildenfeld, Dejan Lovren, Domagoj Vida, Tin Jedvaj, Jozo Šimunović, Amir Rrahmani, Filip Benković...
Neshvatljivi gafovi
Dinamo je osim domaćih reprezentativaca na zalasku karijere angažirao i nekolicinu iskusnih stranaca. Poput Portugalca Tonela, Francuza Taravela, Argentinca Sigalija, te još aktualnog Theophilea. Nisu to bili igrači visoke klase, ali su gotovo svi imali izraženu lidersku crtu, kao i iskustvo igranja u kvalitetnijim ligama od HNL-a. Posebice su dobar dojam ostavili Tonel i Sigali.
Dakako, bilo je u Dinamovoj politici dovođenja igrača i krivih procjena, pa i neshvatljivih gafova. Primjerice, ‘‘slučaj Lešković‘‘. U sezoni 2016/17. maksimirski su čelnici inzistirali na dovođenju potencijalnog reprezentativca, Marka Leškovića - iz Rijeke. U Dinamu su prihvatili sve uvjete transfera: za Leškovića su dali milijun i pol eura te jednog igrača. Međutim, trener Rijeke Matjaž Kek inzistirao je da se igrač zove - Franko Andrijašević. U Dinamu su i na to pristali.
Ugrožen i rekord?
Epilog je poznat: Lešković je za Dinamo debitirao 179 dana nakon potpisanog ugovora (neshvatljivo je da na liječničkom pregledu maksimirska medicinska služba nije utvrdila stupanj njegove ozljede), a Andrijašević je postao ključnim igračem Rijeke na putu do povijesne titule!
Može se očekivati da će Šutalo u ljetnom prijelaznom roku biti metom bogatijih europskih klubova. Dinamov 22-godišnji stoper procijenjen je na 3,5 milijuna eura (Transfermarkt). S obzirom na potencijal, ta se svota doima skromnom. Međutim, čak i u slučaju ponude koja bi Dinamove čelnike ‘‘izula iz cipela‘‘, transfer Šutala smatrao bi se lošim poslovnim potezom. Za klub, ali i igrača osobno. Nastavi li dečko napredovati dosadašnjim tempom, jamačno će brzo ući u krug reprezentativnih kandidata, a kroz dodatno iskustvo igranja u Europi, doseći cijenu višestruko veću od sadašnje. Možda čak i ugroziti rekordni transfer Joška Gvardiola...
Šutalo se trenutačno nalazi u najdelikatnijem razdoblju karijere. Mora pomno odrediti timing transfera i racionalno izabrati klub u kojemu će nastaviti igrački razvoj. Podosta je njegovih prethodnika otišlo iz Maksimira u krivo vrijeme i u pogrešan klub. Poput Tina Jedvaja (transferiran u Romu poslije svega 13 utakmica odigranih za prvu momčad), Filipa Benkovića (ostvario veliki transfer, ali ne i karijeru) ili, pak, Branimira Kalaice.
Ovaj posljednji slovio je kao jedan od najvećih talenata znamenite ‘‘zlatne generacije‘‘ (rođene 1998.), koja je 2013. u Manchesteru osvojila Nike Premier Cup (najprestižnije kadetsko natjecanje u svijetu). No, Kalaica je s 18 godina napustio Maksimir i bez odštete potpisao za portugalsku Benficu.
I danas je u ‘‘zlatnom kavezu‘‘ (ugovor mu istječe ovog ljeta), ali nikada nije zaigrao za prvu momčad Benfice.