Ozljede mišića aduktora spadaju među najčešće tegobe sportaša, pogotovo nogometaša. To je zato što su te mišićne strukture pod stalnim teretom uobičajenih nogometnih pokreta kao što su promjene pravca, udarci nogom, skokovi, “proklizavanje” noge. Kako su ti mišići zaduženi za stabilizaciju u predjelu kuka, zdjelice i donjeg dijela leđa pri trčanju i skokovima, jasno je da nogometaši moraju biti jako dobro “istrenirani” u jačanju tih mišića.
Kad se dogodi disbalans između snage unutrašnjeg i vanjskog mišićnog dijela bedra, i dogodi neki stres (ozljeda), onda cijela struktura oko prepona može dovesti do problema s natkoljenicom, bedrenim mišićem, koljenom, leđima...
U nogometnom žargonu liječnici i fizioterapeuti često problematičnost aduktora nazivaju “zamorom mišića”. Naime, stalna opterećenja te strukture mišića mogu izazvati upale, edeme (tekućina) i više ili manje limitirati igrača u većini pokreta koje na terenu mora činiti. Ako se radi o benignijoj verziji, onda se uz te tegobe aduktora može igrati, ali što se više odgađa potpuna sanacija (pogotovo) upalnog procesa, a nastavljaju napori utakmice, to je logičnije da će se stvoriti kronični problem.
Unatoč netreniranju i boli koju trpi, Petković ipak igra. Kolika je šteta u produžetku nužnog oporavka s takvim korištenjem ozlijeđenog igrača?
Kako nogometaši, pogotovo klubova koji stalno igraju i u Europi, pa im je dosta igrača i u reprezentaciji, imaju stalni natjecateljski dril, takvi pojedinci sve manje treniraju, puno igraju, putuju i ne uspijevaju odraditi barem 3-4 dana oporavka i treninga. Upravo zato je tegoba s aduktorom u početku relativno lakšeg doživljaja, ali ako nije tretirana kako medicinska struka nalaže, onda postaje i kompliciraniji problem (ograničava kretnje) za igrača, ali i veliki rizik za druge “povezane” mišićne i ozljede zglobova...
Što je igrač stariji, i potrošeniji, logično je da problematičnost struktura u predjelu preponskog dijela i trbušnog zida postaje kronična tegoba. U svim varijantama oporavka liječnici tvrde da je mirovanje najbolji lijek, uz terapije za suzbijanje upale, a potom stalni rad na jačanju mišića donjeg dijela leđa i trbuha...
Bruno Petković ima 30 godina i logično je da počinje osjećati razne tegobe. Zbog onih s aduktorima, kako kažu u Dinamu, Petković ne trenira već 40-ak dana. Važnost modre devetke za momčad je velika. I očito je da Bjelici nužno treba da bi u ovoj fazi sezone održao željeni natjecateljski ritam.
Unatoč netreniranju i boli koju trpi, Petković ipak igra. Doduše, od 2. listopada, kad je posljednji put nastupio cijelu utakmicu (Monaco 90’), Bjelica ga je do ovog tjedna koristio i u Varaždinu (17’), u Puli (20’), s Osijekom (23’) te u Ligi prvaka sa Salzburgom (12’). Određeni rizik s nezaliječenim igračem Bjelici se isplatio u Puli (izvojevao kazneni udarac za 2:2) i protiv Red Bulla (gol za 2:0). Kolika je šteta u produžetku nužnog oporavka s takvim korištenjem ozlijeđenog igrača? To svakako znaju liječnici koji ga tretiraju.
Zlatko Dalić je Petkovića koristio u listopadu samo 19 minuta. Bilo je to protiv Škota u Zagrebu, ali kako je nakon toga, na treningu, osjetio bol u aduktoru, izbornik je protiv Poljaka ostavio Petkovića na klupi. Isto je učinio Bjelica u Šibeniku, što nam daje naslutiti da ga je čuvao za nužnu potrebu tijekom utakmice u Bratislavi. Istodobno to djeluje kao da se igraču stanje ne poboljšava. Naprotiv...
Dalić ima pravo kada traži da se pozvani igrač, koji ima tegobe, ali eto igra u klubu, javi na prozivku te da ga pregledaju liječnici reprezentacije
O tome je predsjednik Dinama razgovarao s izbornikom, vjerojatno očekujući da Dalić oslobodi Petkovića obveza u dva završna nastupa u grupi Lige nacija u studenom. Sukladno vidljivo iritiranom reakcijom Bjelice, koji je “pozvao pameti da se Petkovića ne koristi u reprezentaciji”, čini se da trener Dinama nije bio zadovoljan Dalićevim reakcijom.
Ovakav šum u javnoj komunikaciji trenera Modrih prema izborniku Daliću je suvišan. Prije svega zbog činjenice da je Zlatko Dalić u pravilu vrlo korektan prema igračima (odnosno klubovima) koji imaju problema s ozljedama. I ne samo to, Dalić pokazuje korektnost i u njihovom tretmanu kad nisu u pitanju ozljede. Primjer Kovačića, koji je zbog kompliciranosti u ženinoj trudnoći izostao s dva posljednja nastupa, samo je jedan u nizu.
Dalić ima pravo kada traži da se pozvani igrač, koji ima tegobe, ali eto igra u klubu, javi na prozivku te da ga pregledaju liječnici reprezentacije. Pogotovo je nepotrebno oko toga raditi ikakvu tenziju jer okupljanje je u Zagrebu. Postoji protokol i red ga je poštivati. Ionako je za očekivati da će liječnici Vatrenih “vidjeti” isto ono što vide Dinamovi doktori, a sukladno čemu će Dalić logično odlučiti da mu nezaliječeni igrač, koji ne trenira skoro mjesec i pol, ne može biti u konkurenciji. Logično bi bilo da tako i bude u klubu, odnosno da Petković bude fokusiran na terapije i potpuni oporavak od ozljede te time spriječi dodatne komplikacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....