Počelo je na tribini, nastavljeno bojkotom, zaboravljenim incijativama popuz ZZD-a, potom peticijama, prosvjedima, korteima, transparentima, pozivima na referendum, akcijama, suradnji s klupskim legendama... još prije 13 godina, u ljeto 2010., nakon smjene Velimira Zajeca s mjesta trenera. Otada do danas, Bad Blue Boysi gotovo jednakom snagom vitlaju i pravnim knjigama i bakljama. Otada do danas, traje njihova borba da se Dinamo očisti od metastaziranog karcinoma zvanog Zdravko Mamić. Da se sredi Statut. I da se klub vrati svima, a ne samo njima.
Nakupilo se u tih 13 godina svakakvih evenata, osjećaja nade, ali i neminovnih frustracija. Osjećaja da ne možeš ništa. Mamić, kojem je politika svakako dopustila da se vine do jednog od najmoćnijih ljudi u državi, vječno je tražio njihovu potporu, no kada je shvatio da je nema, i da je nikad neće dobiti, utješio se s klupskom blagajnom. Tamo je našao svoju vječnu inspiraciju i muzu...
Cijelo to vrijeme, za njih borba nije stala. Ostali su, uz ime i grb, jedino što Mamić nije mogao oteti, iako je i to itekako pokušavao. Bilo je tu sigurno krivih poteza, huliganstva i svakojakih autogolova, to nije sporno. No, umnogočemu upravo je taj "Sjever" ostao čvrst, ukazivajući na zlo. Neki su putem pali, izgubili interes, predali se, neki su sigurno podržavali čovjeka koji je otvorio serijski štanceraj trofeja, smatrajući, na neki način, da cilj opravdava sredstvo.
Kada je shvatio da ih ne može pridobiti, Mamić ih je pokušao pobijediti, difamacijom, pa i "crnim listama", zbog kojih je i pao Krešimir Antolić. Pa ipak, taj plavi pokret otpora nikad nije uspio do kraja ugušiti. Bilo je perioda koji su se za njihovu borbu činili silno izazovnima, došlo je do momenata u kojima se doimalo da posustaju i odustaju, no na zgarištu nada vječno je ipak tinjala nada. Da će jednog dana dokazati tko je i što je Zdravko Mamić te klub kojeg je uredio doslovce po svojoj mjeri.
Da, imao je Mamić uspjeha, to nije sporno, oni su mu konačno i bili potrebni kako bi izgradio do kraja sustav u kojemu može generirati financijske benefite, no osjećaj ukradene dinamovštine niti uspjesi nisu uspjeli zatrti. Konačno, ona Dinamova slavlja pred praznim tribinama jedno je najtužnijih dijelova modre povijesti. Sama i otuđena, Dinamova plava jako je blijedila... Činjenica jest da su Boysi oduvijek bili na toj famoznoj prvoj crti: borili su se za povratak imena, a sve ove godine ustrajni su u bitci za povratak - kluba. A imali su svoje bitke i za vrijeme bivše države. Voljeli ih ili ne, to doista jesu činjenice.
Uglavnom, posljednje veliko događanje plavog naroda, s ovoliko izraženim emocijama, i iščekivanjem, zbilo se na kultno Valentinovo 2000. godine, kada je vraćeno ime. I kada je, simbolično, Zdravko Mamić ušetao u klub, u klupsku Skupštinu.
Sada, 23 godine kasnije, ta ista Skupština mogla bi mu doći glave. I označiti konačni kraj jedne ere o kojoj će neki budući dinamolozi, s vremenskim odmakom, moći napraviti cijelu silu doktorskih disertacija iz psihologije, sociologije, prava, i dinamologije, te čudne katedre koja je i ovom gradu kroz povijest udarala bilo.
Bilo koje će danas eksplodirati. Tamo negdje od 17 sati, kada je najavljeno okupljanje ispred Sheratona. Društvene mreže jutros su osvanule u plavom, radijske emisije daju hommage jednom klubu i jednoj borbi, a sat otkucava nikad sporije...
"Raspoloženje mi cijelo jutro varira od euforičnog klinca na adrenalinu do nervozne, neudane tetke u PMS-u", sjajno je opisao stanje svijesti jedan dinamovac na jednom Dinamovom forumu.
Očekuje se masovni dolazak, pozivaju se sve frakcije, grupe, i "sjever", i "istok" i "zapad", gradonačelnik Tomašević čak planira zatvoriti i Draškovićevu za promet, ako će biti potrebno, a i policija je u startnom bloku, što je logično, jer navala adrenalina uslijed višegodišnjeg čekanja može imati i kontraefekt, premda se sa službenih i neslužbenih kanala emitira poruka da plavi navijači, svih godina, ostanu ponosni, hrabri, odgovorni, ozbiljni dinamovci.
Nakon svega doživljenoga, posve jasno, neki bez obzira na ishod pozivaju na strpljenje, jer borba nije gotova, ali valjda svi unisono čekaju trenutak kada bi kroz vrata Sheratona, poput Zajeca 2000., trebao izaći Dario Šimić i uzviknuti masi:
"Imamo Dinamo..."
Proglas Bad Blue Boysa
Dinamovi navijači su još u srijedu objavili proglas kojim najavljuju Dan D pred Sheratonom.
"Na sutrašnjoj sjednici skupštine odlučuje se o sudbini Dinama za dugo, dugo vremena. Nikad nismo bili bliže da 10+ godina borbe za Dinamo koji je otvoren prema svojim navijačima konačno i dočekamo. Nemoguće je u nekoliko rečenica uopće objasniti koliko je bitno sutra pokazati još jednom koliko nam je stalo da se to i ostvari. Sjednica skupštine je od 18h, dođite svi već u 17h ispred Sheratona", navodi se u proglasu.