Do pojave Andreja Kramarića, njegova je slika stajala najviše na pijedestalu Dinamove akademije. Napadači u školi nogometa na Maksimiru gledali su u Domagoja Abramovića kao u uzor, jer bio je najbolji strijelac u povijesti omladinskog pogona Dinama.
Neki kažu da je od dolaska u klub do kraja juniorske karijere zabio debelo preko 100 komada, neki se pak zaustavljaju na "oko 200". Kako god, trpao je, nemilice. Toliko dobro da ga je doajen sportskog novinarstva u Hrvata, Tomislav Židak, prozvao - novim Šukerom! Inače, Židaku je danas pet godina od preranog odlaska, vrijeme tako brzo leti...
- Bio sam dobar, a ovi što su pisali i govorili da imam "zečje srce" malo pretjeruju. OK, možda nisam bio najrobusniji, ali mislim da sam se dokazao kao jako mlad igrač. Nisam nikad dobio pravu priliku, a mislim da sam trebao i da bi se čitava priča odvila znatno drugačije... - priča nam Abramović, gost našeg ovotjednog Sportcasta.
Vidjeti ga, kako u 42. godini još uvijek izgleda i djeluje "fit" pravo je osvježenje. Igrao je, prošao sve čari zagrebačkih lokalnih klubova, zabijao sve do prošlog ljeta, a onda prešao među trenere. Prvi poziv dobio je, kako sam veli, iz vedra neba, a on je bio iz Rugvice, zagrebačkog četvrtoligaša.
No, pokazali smo mu ocjene i profil iz ikonske, bezvremenske video-igre. Championship Manager 01/02 igra se i danas, a u originalnoj verziji Abramović je kao 20-godišnjak projiciran da bude Dinamova budućnost. Pustili smo ga da o svemu priča sam. A ispričao je, u jednom dahu...
- Zamislite sljedeću situaciju. Debitiram u HNL-u, prvo kolo sezone 2000/01. Uđem 15 minuta prije kraja i na Maksimiru protiv Cibalije zabijem dva komada. Danas bi "gorilo", bio bi po naslovnicama... A što sam ja dobio? U drugom kolu protiv Rijeke na Kantridi nisam se ni skinuo! To je danas nepojmljivo, ali tada je nogomet bio drugačiji nego danas. Mene su s 22-23 godine još dozirali i govorili da sa mnom treba polako, a danas se mladiće od 17 godina gura u vatru... - priča Abramović prisjećajući se početaka koji su obećavali mnogo više.
Pet dana nakon Kantride, Dinamo je igrao na San Siru protiv Milana, a Abramović je do prvog odlaska na posudbu u Sesvete nastupio u još samo dva prvenstvena dvoboja, odigravši epizodnu ulogu, uz dva gola protiv Molvi u Kupu. Prigoda se, ona prava, nije dogodila... Ali nadao se novoj.
- U 16 utakmica koliko sam u proljetnoj polusezoni 00/01 odigrao u Sesvetama, u 2. ligi, zabio sam 18 golova. Računao sam, prilika broj dva mora doći... Vratit ću se i probati još jednom.
No, na povratku je pod vodstvom Ilije Lončarevića zabljesnuo opet tek u Kupu, u ukupno 11 utakmica (samo jedna svih 90 minuta) zabio je dva pogotka. Puno premalo. Polusezona na Maksimiru, ispostavit će se zadnja igračka, prije odlaska u Cibaliju.
- Igrao sam u stvarno jakom Dinamu. Još na debiju u Ligi prvaka, onoj utakmici kad me trener Zajec uvrstio protiv Olympiacosa bili smo jaki. Kasnije su počeli izvjesni problemi, oslanjali smo se uglavnom na naše domaće, mlade dečke, ali i dalje je to bio jak Dinamo. Mara se vratio, Olić, bilo je tu kvalitete. Ja sam u Sesvete otišao za minutažom, a da sad mogu nešto promijeniti, krenuo bih istim putem - veli Abramović pa ga podsjećamo na isti Židakov tekst.
U njemu stoji, a bilo je to dok je bio u Širokom Brijegu, 2004. godine, da se više neće vraćati u Dinamo. Točno je, nije se vratio kao igrač..
- Imao sam probleme kada sam odlazio iz kluba. Odjednom su popucale neke veze između mene i ljudi u klubu, a mislim da nije bilo razloga za to. Najviše me pogodilo to što nisam nikad dobio pravu priliku. Kažem, da dobiješ 10 utakmica pa da ne napraviš ništa, OK: Ali, meni nije prilika da mi se da 15 minuta uz tri starta u par godina. To nije prilika!
S generacijom '81. i '82. godišta igrao je Euro do 18 godina, kao i onaj po kojem su poznatiji, do 21, s Martinom Novoselcem na čelu. Kranjčar, Eduardo, Carević, Drpić, Pranjić... bili su klapa, a i generacija iz Dinama danas se već dokazuje u trenerskom smislu. Bi li se kao trener volio vratiti?
- Dinamo je moj klub, tko može odoljeti tom pozivu...
Okusio je Cibaliju pod Milom Petkovićem, imao romantične epizode u BiH, Grčkoj i Finskoj, a zabijao je na valjda svim igralištima u ZG-okolici. Nije zaigrao u Ligi petice, a povući će i jednu zanimljivu paralelu.
- Vidite, primjer Andreja Kramarića u Dinamu vrlo je sličan mome. Krama isto tako nikad nije dobio onu pravu priliku da se dokaže u Dinamu. Njegova je, kao i svih tih domaćih Dinamovih igrača, sreća što je imao Lokomotivu. To je gradski klub, gdje su opet svi ti dečki na okupu, u nekom njima prirodnom okruženju koje ti daje priliku da se nastaviš dokazivati u HNL-u, koji je danas baš jaka liga. U zadnje dvije-tri godine HNL je jako dobar, možda i bolji nego u vrijeme kada sam ja igrao u Dinamu.
Cijeli Sportcast s Domagojem Abramovićem pogledajte u nastavku: