Ono u što je malo tko vjerovao osim njih samih, izveli su igrači Gorice u 20 utakmica drugog dijela netom završene sezone u HNL-u kada su osvojili 25 bodova i izbjegli ispadanje iz lige. Prije toga imali su samo sedam bodova iz 16 dvoboja koje su igrali u 2022. godini.
O treneru Željku Sopiću, koji je postao pravi medijski hit na sceni, govori se i piše već danima, ali prije nego sve počne polako padati u arhivsku građu, vrijedi izdvojiti priču o četiri igrača, koji su svojim pogocima nosili Goricu do velikog pothvata. Tim prije što posljednjeg dana svibnja nije sigurno da će ijedan od njih i sljedeće sezone biti u turopoljskom klubu, premda se u onom najboljem raspletu može dogoditi da budu i sva četvorica.
Poput Carla Lewisa
Kristian Fućak - 5, Josip Mitrović - 4, Toni Fruk - 4, Slavko Bralić - 3. Ne, nisu ovo ocjene iz školske knjižice, već broj golova koje su u 2023. godini postigla četiri asa Željka Sopića, koji su potpisali 16 od 25 pogodaka Gorice u tom razdoblju, što je 64 posto. Fruk je još tri imao iz 2022. godine, pa je s ukupno sedam ponio i epitet najboljeg strijelca kluba u prošloj sezoni.
- Igra daje golove - bila je glavna teza sportskog direktora Gorice Marija Brkljače još dok Sopićeva momčad nikako nije uspijevala poentirati, a tek u šestom ovogodišnjem dvoboju protiv Hajduka na Poljudu, led je probijen kada je u porazu 1:2 strijelac bio stoper Slavko Bralić.
Bila je to i najava boljih dana i početka velikog preokreta s pobjedom 1:0 u sljedećoj utakmici protiv Lokomotive. Trk Kristiana Fućka od centra do šesnaesterca gostiju završen mirnom realizacijom lijevom nogom, Sopić je usporedio sa slavnim američkim sprinterom Carlom Lewisom, a robusni Grobničan ušao je u seriju gdje će njegov učinak biti presudan u čak četiri ključne pobjede. Protiv Istre 1961 je izborio kazneni udarac za 2:3, te zabio za 3:3 u konačnom slavlju 5:4, klubu iz kojeg je posuđen Osijeku dao je oba gola u pobjedi 2:0, da bi i Rijeku podsjetio da je možda vrijedio njezinog dresa, kada je “izmislio” jedini gol na utakmici udarcem s preko 20 metara.
- Čistih devet bodova dugujemo Fućku - kazao je Sopić, a možda je malo i rekao, dok posebno treba naglasiti da je većinu utakmica 24-godišnjak odigrao pod sredstvima za smanjenje bolova zbog problema s gležnjem i zadnjom ložom.
Đakovčanin Josip Mitrović (22) u prvom dijelu sezone nije zabio ni jedan gol, rotiran je po pozicijama, nije mogao naći sebe i opcija odlaska bila je vrlo realna. Ipak, dolaskom novog trenera Sopića obećano mu je da će igrati svoju prirodnu krilnu poziciju, što je bio jedan od mnogih Sopićevih sjajnih poteza. Mitrović je 4. ožujka prvi put zabio u remiju u Koprivnici protiv Slavena Belupa (1:1), a onda je pogađao u još tri utakmice u nizu.
U antologijskoj utakmici protiv Istre 5:4 pogodio je glavom za pobjedu u petoj minuti sudačke nadoknade, potom je bio strijelac u Varaždinu kada je doživljen poraz 1:2, da bi 1. travnja onemogućio trijumf Dinama u Turopolju pogodivši iz daljine za konačnih 1:1 u 85. minuti. Samo je još Kristijan Lovrić u sezoni 2020./21. pogađao u dresu Turopoljaca u četiri ligaške utakmice zaredom.
Toni Fruk ozlijedio se već na zimskim pripremama u Medulinu i morao je čekati travanj da bi konačno zaigrao. Njegov izostanak bio je značajan hendikep, svi u klubu jedva su čekali njegov povratak na teren, a on kao da se čuvao za najvažniju utakmicu proljeća. Tog 14. travnja Gorica je igrala sa Šibenikom i samo pobjeda vraćala joj je realnu nadu za bijeg s posljednjeg mjesta. I onda se događa rapsodija, četiri gola do poluvremena, dva Frukova, od čega jedan iz slobodnog udarca u stilu Michela Platinija ili Blaža Sliškovića, kako tko hoće naći usporedbu. Pridodao je tome i asistenciju za prvijenac Merveila Ndockyta, koji je pogodio za 2:0.
Pripremio se Fruk dobro i za “finale” protiv Varaždina 20. svibnja, kada je Gorica pobjedom 5:2 osigurala ostanak. Ušao je s klupe i dvaput zabio za rješenje svih problema, a na kraju priče 22-godišnjak iz Lile pokraj Našica dobio je i poziv za sudjelovanje na Europskom prvenstvu U-21 u dresu Hrvatske.
Bivši Livajin suigrač
I za kraj Splićanin Slavko Bralić, nekad suigrač Marka Livaje u Omladincu iz Vranjica. Ostalo je nešto iz tih davnih godina jer s 30 na leđima Bralić je odigrao polusezonu iz snova. U obrani odličan, u napadu sveprisutan i ne samo kada su korneri i prekidi bili u pitanju. Znao je on povući i kontru preko cijelog terena, a glavom je zabijao poput centarfora. U onoj opjevanoj pobjedi u Šibeniku dao je gol za 4:0, poslije i još jedan, koji mu je poništen. Zabio je i protiv Puljana prvi od pet, onaj s Poljuda je već spomenut, a za sva tri asistirao mu je Jurica Pršir.
Kakva je to suradnja bila, a sada se nestrpljivo čeka rasplet prijelaznog roka. Bralić i Fućak su bili na posudbi iz Osijeka i ključno je pitanje može li Gorica pronaći način (čitaj novac) za otkup njihovih ugovora. Što se Fruka tiče, s Fiorentinom će vjerojatno doći do dogovora o raskidu, ali sve glasnije su priče da neki inozemni, ali i hrvatski klubovi žele mladog reprezentativca u svojim redovima! Mitrović je također zanimljiv na tržištu, upita definitivno ima i za njega, ali tu već Gorica cilja na odštetu i zaradu, što višu, to bolju...