Gorica će treću i zadnju dvotjednu pauzu u ovogodišnjem dijelu prvenstva provesti na četvrtom mjestu uz učinak od 23 boda iz 14 utakmica. Peti Osijek ima bod manje, ali i odigranu utakmicu više, dok će Velikogoričani taj zaostatak nadoknaditi 24. siječnja doma protiv Rijeke, što će im biti prvi dvoboj u 2024. godini.
U Koprivnici je momčad trenera Dinka Jeličića odigrala pragmatičnih 0:0 sa Slavenom Belupom na očajnom terenu gdje je bilo teško spojiti dva, a kamoli više dodavanja. U danima uoči dvoboja Jeličić se sudario s neočekivanim problemima u zadnjoj liniji, gdje je zamalo ostao bez sva četiri stopera, iako je vjerovao da će svi biti spremni!?
Međutim, terapije nisu dale očekivani rezultat, pa su Mario Maloča (aduktor) i Krešimir Krizmanić (zglob) platili cijenu iz ranije utakmice s Osijekom, dok su Mateo Leš i mladi Mario Matković došli u Koprivnicu unatoč virozi koju su imali. Leš je startao i izdržao do kraja, dok je Matković ostao na klupi.
Širina pomaže
Turopoljci domaćima skoro i nisu dopustili ozbiljnu prijetnju, tek je jedna pomalo nespretna intervencija vratara Ivana Banića loptu centriranu s desne strane usmjerila u gredu, ali ipak je sačuvana čista mreža već šesti put u ovom prvenstvu, a samo devet primljenih golova još više govori gdje je snaga Velikogoričana.
Kompaktna i čvrsta igra cijele momčadi u obrambenoj fazi ne dopušta suparnicima da se razigraju i stvaraju prilike, a ponovno se pokazala polivalentnost niza igrača, što Jeličić često navodi kao veliki plus. Tako su i Momčilo Raspopović i Marko Soldo imali neuobičajene uloge u obrani, ali odradili su ih besprijekorno.
- Baš se poklopilo da smo imali toliko problema s ozlijeđenim i bolesnim stoperima, ali me isto tako i veseli jer su momci koji su zaigrali na tim pozicijama sve kvalitetno odradili. Potvrđujemo da nam širina pomaže i da možemo dosta stabilno odraditi utakmicu i kada nismo kompletni - analizira trener Jeličić i nastavlja:
- Momčilo Raspopović je bio prva opcija jer znamo da je iskusan i polivalentan i da može odraditi nekoliko pozicija. Odlično je to odradio i tamo gdje je Slaven najopasniji s Hoxhom na krilu, uspjeli smo to dosta dobro iskontrolirati. To je najveći bonus s ove utakmice, uz bod, koji smo osvojili.
Zaista u Gorici mogu biti zadovoljni obrambenim učinkom, u listopadu je Ivan Banić bio i po statističkim parametrima najbolji vratar u ligi, a u studenom u dvije utakmice nije primio gol, što će reći da je samo nastavio utabanom stazom.
Nije se bilo lako nametnuti
No, još je važnije što ni protiv Osijeka u trijumfu 3:0 i u remiju sa Slavenom bez golova, nije ni imao previše intervencija, desetorica suigrača u polju odradila su većinu posla kako treba i zato je dojam da igra Jeličićeve momčadi stalno raste. Jest da će neki reći da je u Koprivnici trebalo zaigrati hrabrije i odlučnije, te tražiti sva tri boda, ali s obzirom na neravan teren i suparnika, koji uopće nije bezazlen već čvrst, agresivan i fizički jak, nije se bilo lako nametnuti posjedom i kombinatorikom.
Također, Slaven je tradicionalno neugodan rival Turopoljcima, sada već osam utakmica ne znaju za pobjedu nad Koprivničanima, a prošlih pet dvoboja završilo je bez pobjednika. Ima nešto u toj izjednačenosti, koja se poklapa s izjednačenošću cijele lige ove sezone u kojoj nikome nije lako pobjeđivati, pogotovo na gostovanjima. Zato u Gorici nemaju razloga previše razmišljanja o utakmici koja se već i zaboravila, već kao što je rekao i trener Jeličić, konstatirati plusove i okrenuti se nastavku borbe za očuvanje odličnog četvrtog mjesta. Pauza će im biti baš duga jer posljednjeplasirani Rudeš dočekuju tek u nedjelju, 26. studenoga.