Nakon debakla u četvrtfinalu Kupa u Maksimiru prošle srijede (0:4), djelovalo je da već otpisani Rudešani dolaze kao naručeni da Velikogoričani s tri boda nastave lov na četvrto mjesto, kad ono - novi potop neslućenih razmjera.
Gorici je uspjelo što nikome dosad nije, izgubiti omjerom 1:2 od kluba koji je u ranija 24 kola imao samo četiri neodlučena rezultata i bio bez pobjede.
Za sastav trenera Dinka Jeličića to je nastavak strmoglavog puta prema dolje, započetog još u prosincu prošle godine kad je u tri utakmice osvojen samo bod.
Uslijedilo je pet poraza u nizu na početku 2024. i pobjeda protiv Slavena Belupa, koja se nije pokazala kao prekretnica jer Dinamo i Rudeš vratili su Turopoljce u teške dane kojima nije lako nazrijeti kraj.
Mnogima je neshvatljivo kako momčad koja je bila odlična u prvom dijelu sezone sada ne može svladati niti suparnika, koji nema kvalitativni domet za elitni rang, ali dosta je tu faktora koji su u spomenutom razdoblju prevagnuli na krivu stranu i prouzročili da Gorica više ne sliči na sebe. Trener Jeličić je nakon najnovije katastrofe u Kranjčevićevoj ponudio intrigantnu rečenicu u kojoj je rekao:
- Borimo se s dosta stvari koje nas opterećuju, ali da sad ne ulazim u detalje, nikako se ne uspijevamo stabilizirati. Posljedica toga su i rezultati, koji su, nažalost po nas, takvi kakvi jesu.
Koji su to detalji?
Što to opterećuje njega i momčad, koji su to detalji o kojima se javno ne govori? Nije lako odgovoriti i znati što je trener mislio, ali je činjenica da su svi u klubu podbacili u situaciji kad se opet došlo u poziciju boriti za nešto veliko.
Stručni stožer ponajprije mora preispitati svoj način rada i je li s njim u stanju iz momčadi opet izvući maksimum. Dojam je da Gorica ni fizički, ni psihološki nije na zadovoljavajućem nivou, u momčad su se uvukli nesigurnost i ravnodušnost, rade se nebrojene pogreške u svim fazama igre. Uz malo opravdanje zaista lošeg terena u Kranjčevićevoj, ali koliko su samo krivih dodavanja imali protiv Rudeša, a da uopće nisu imali pritisak suparnika. Ozbiljni europski klubovi toliko neforsiranih pogrešaka ne naprave ni u deset utakmica.
Dva primljena gola također su posebna priča, koja je samo nova epizoda već dugo prisutnog raspada sustava u obrani. Najprije u prvom poluvremenu potpuno nepotrebno skrivljeni kazneni udarac iz kojeg je Rudeš poveo, a onda u posljednjim trenucima nadoknade 90. minute centrirana lopta koja putuje “danima” da bi prešla sve u obrani Gorice i došla do Mašale, koji matira vratara Banića. Nedopustivi kiksovi za momčad s višim ciljevima i očita posljedica dekoncentracije i gubitka samopouzdanja i sigurnosti u igri.
U napadu, pak, da nema 35-godišnjeg slovenskog napadača Tima Matavža, nitko ništa ne može pogoditi. U posljednjih sedam utakmica Velikogoričani su postigli samo tri gola i sva tri Matavž (protiv Rudeša je odličnom reakcijom u šesnaestercu izjednačio u 39. minuti). U 2024. godini još je samo Josip Mitrović bio strijelac i to u 3. minuti one zaostale utakmice s Rijekom kad je i Smolčić postigao autogol, ali je na kraju završilo 2:3.
Poražavajući napadački učinak, ma koliko Jeličić rotirao i tražio nova rješenja, a protiv Rudeša je možda samo Gabriel Rukavina na lijevom krilu nešto konkretno pokazivao, ali ni on nije uspio pronaći završni udarac kakav se traži.
Gorica je u ovom trenutku na dnu svog potencijala u svakom smislu, a u subotu je pred njom dolazak drugoplasiranog Hajduka, koji ima samo jedan cilj, a to je pobjeda u utrci za naslovom prvaka.
Može li Jeličićeva momčad u takvoj utakmici, u kojoj je golemi pritisak isključivo na leđima suparnika, podsjetiti na svoja najbolja izdanja, tek će se vidjeti, ali ono što je pokazala u nastavku sezone ne budi optimizam...