U četvrtak se Dinamov planet probudio u rajskom ozračju. Osiguranje nastupa u prvoj Ligi prvaka po novom formatu i, što je važno, po novim financijskim (dakako izdašnijim) parametrima, kamen je temeljac nove upravljačke ere. Nakon prošlosezonskih borbi za upravljačku vlast u Dinamu, a koja se reflektirala i u slabijim rezultatima u Europi te djelomice u HNL-u, ovaj kolovoz donio je i simboličko zaokruženje prošle i početak nove priče.

U toj turbulentnoj sezoni Dinamo je naposljetku osvojio naslov prvaka i Kup. Razlika u odnosu na prvog pratitelja Rijeku bila je 8, a prema Hajduku 14 bodova. Objektivno je razmišljanje, ako konkurencija nije uspjela nauditi ambiciji Dinama i afirmirati svoje u njegovoj vrlo teškoj klupskoj sezoni, ona sad još teže može očekivati da bude ravnopravan partner Modrima u borbi za vrh.

Ogroman jaz

Realno gledano, upravo po prošloj sezoni moglo se zaključiti koliki je jaz između Dinama i ostatka lige. Sezonu prije Modri su bili prvaci s 10 bodova više od Hajduka i čak 31, odnosno 32, u odnosu na Osijek i Rijeku. Taj Dinamo je ostao bez važnih reprezentativaca (Livaković, J. Šutalo, Ivanušec), promijenio se trener, plamtio je teški sukob unutar kluba za vlast, momčad je bila u centrifugi svih tih situacija i komplicirano je živjela teške europoraze (AEK, Sparta, PAOK), stalna omalovažavanja, pritisak oko trenera i najave novih smjena...

GORAN MEHKEK Cropix

Unatoč svemu, vidjelo se u finišu prvenstva, Rijeka i pogotovo Hajduk nisu bili ni blizu tome da detroniziraju klub koji je u posljednjih 19 sezona osvojio 18 naslova. U posljednjih deset sezona, unutar kojih je bilo različitih drastičnih promjena unutar velike četvorke, na bolje i na lošije, osim šampionske Rijekine 2017. godine, razlike su vrlo rijetko išle ispod minusa od 7-8 bodova. Bilo je drastičnih pokazatelja premoći Dinama, s plus 25, 32, 38 bodova u odnosu na konkurente...

Pad kvalitete

Dakle, kakve god krize u rukovođenju, selekciji, transfernim gubicima igrača imao, Dinamo je ostao nedodirljiv. Kad sve to skupa sagledamo, sasvim je jasno da će ogromna financijska zarada Modrima dodatno osnažiti tu razliku u odnosu na Rijeku, Hajduk i Osijek. Koji su, i to je jasan pokazatelj, u očitom padu moći u odnosu na prošlu ili prošle sezone, kad se stvarao dojam i pumpalo kroz medije i od strane samih institucija nogometa, da je HNL vrlo neizvjesno natjecanje i “nikad kvalitetnije”.

HNL je već zaboravio na realnosti pojma neizvjesnost, a na putu je zaboravljanja razina kvalitete koje je nekoć imao. Prije formiranja Lige 10, formata kojeg se slavi u ime navedenih “neizvjesnosti i kvaliteta”, a zapravo proizvodi suprotnost...

Dinamo će uz taj “reful milijuna” dobiti nove vrijednosti u činjenici da će igrači imati veću cijenu kroz Ligu prvaka

Dinamo je dominaciju stekao u svom najtežem HNL trenutku, nakon što je posrnuo u Ligu za ostanak (2004./05.). Tada je Hajduk osvojio svoju drugu uzastopnu titulu i malo je tko mogao nazrijeti da će uslijediti, evo, 20 godina dominacije Dinama. Koju je prije 7 godina kao iznimku prekinula Rijeka, ali to je više bilo kao potvrda pravila o nadmoći Maksimira. Ona je prije svega izrasla na daleko najvećem proračunu kluba, koji je imao ogromnu financijsku (i inu) podršku Grada Zagreba i počeo je stvarati razliku. Ono što treba podvući, to nije jedini razlog, budući da je Dinamo u eri Croatia imao sličnu financijsku “priču”, ali nije uspijevao napraviti iskorake koji su se dogodili nakon 2005. godine. Što znači da je pored sveg novca, i svekolikih utjecaja u HNS-ovom sustavu, ondašnji menadžment znao oploditi raspolažući kapital. To se kasnije konkretno vidjelo, osim kroz dominaciju u HNL-u, kroz europske iskorake (Liga prvaka) i enormne transfere...

Dinamo 2024. je drugačija upravljačka priča i ona je sad, u početnoj fazi svog etabliranja, odmah napravila ogromne iskorake u smislu bliže i dalje perspektive klupskih statusa. Osim što su suvereno obranili naslov prvaka i osvojili Kup, novi upravljači su ljetnu, vrlo značajnu sezonu za kompletnu godinu, uspješno pripremili u selekciji i osiguranju uvjeta, kao i natjecateljskog mira za trenera i momčad. Dinamo je, praktično, “izmislio” novih 20-30 milijuna eura jer se osigurala Liga prvaka. Moglo se dogoditi da se ne uspije, ali utješan bi bio nastup u Europskoj ligi, s manje premija UEFA, ali opet dovoljno velikih sredstava za nastavak solidnog klupskog života. No, Dinamo će uz taj “reful milijuna” dobiti nove vrijednosti u činjenici da će igrači imati veću cijenu kroz Ligu prvaka. Oni će imati i veća iskustva, a kao igrač kluba u Ligi prvaka imat će i vjerodostojniji tržišni status. Naposljetku, Dinamo će donijeti HNL-u, uz bodove rejtinga i one bodove koji mnogima olakšavaju život, oko milijun eura po klubu od UEFA-e.

GORAN MEHKEK Cropix

Ovoj idili na planetu Maksimir treba pridodati nastavak. S toliko financijske i ine moći, Dinamo će biti još snažniji za HNL konkurenciju, čime je, lako je zaključiti, utaban put za novu seriju naslova. Dinamo ne samo da je već nedodirljiv, nego će pri svakoj pojavi “nove kvalitete unutar Hrvatske” (i okruženja, osim iz Hajduka) imati dominaciju u kupovini.

Logika odnosa snaga

Povijest je već pokazala da svaki klub, ako može, želi prodati igrača u Dinamo zbog nužnog financijskog dobitka. Bio to etablirani senior, neka nova nada među tinejdžerima, Modri će uvijek imati alate da osiguraju taj talent za sebe. Sve je to logika odnosa snaga.

Za Dinamo super, kao i u prošlim dekadama, ali za HNL natjecanje, faktor neizvjesnosti kao glavni generator zanimanja, ipak otužna perspektiva. Za koju nije kriv Dinamo, nego u velikom dijelu realna slabost konkurencije, realnost objektivnih strukturalnih limita unutar HNL-a (Hrvatske) ali i nelogičnost u upravljanju domaćim nogometom...