Poput aviona s obližnjeg aerodroma na Plesu počeli su odlijetati i bodovi s Gradskog stadiona u Velikoj Gorici. U završnici prošle i na početku ove godine Gorica je spletom okolnosti imala čak četiri prvenstvene utakmice na svom stadionu, a u njima je osvojila samo bod i to protiv Istre 1961, a izgubila je od Varaždina, Rijeke i Lokomotive.

Ako se tome pridoda i raniji poraz kod Hajduka u Splitu, dolazi se do podatka o 14 izgubljenih bodova u prošlih pet kola, čime je sastav trenera Dinka Jeličića od pretendenta za europsko mjesto skliznuo u donji dom ljestvice, na šesto mjesto, a 27 bodova ima i petoplasirana Lokomotiva.

Rezultatski pad

Kako objasniti takav rezultatski pad? Pitanje je to za sveobuhvatniju analizu, ali najnoviji posrtaj, koji se u nedjelju dogodio protiv Lokomotive rezultatom 1:2, daje dosta odgovora. Može se početi s Jeličićevim objašnjenjem da je utakmica izgubljena jer nije bilo energije kod njegovih igrača, što je sublimirao metaforičkim izrazom “bili smo kao ispuhani balon”. Pritom je mislio na umor i iscrpljenost od utakmice s Rijekom koja se igrala četiri dana ranije na uglavnom snijegom prekrivenom terenu.

No, odmah se treba upitati kako je momčad Rijeke iste nedjelje “letjela” na splitskom Poljudu i sjajnom igrom u drugom poluvremenu porazila dotad vodeći Hajduk i preuzela prvo mjesto?

Sopićevi igrači vidno nisu bili umorni i potrošeni, a u prijevodu to najvjerojatnije znači da su bolje pripremljeni od onih Gorice. Nazire se, dakle, minus o kojem je Jeličić nešto malo i govorio prije nastavka sezone, spominjući “nadoknađivanje fizičkih deficita s kraja polusezone”. Ako je suditi po dvoboju s Lokomotivom, oni još nisu nadoknađeni i moraju biti u fokusu daljnjeg rada jer poznata je stvar da fizički nedovoljno pripremljen sportaš malo vrijedi, ma koliko talentiran i dobar bio.
Sljedeći minus odnosi se na napadačku igru. U zimske pripreme krenulo se s glavnim ciljem da se stvara što više prilika i popravi efikasnost, koja nije bila na visokom nivou u prvom dijelu sezone, ali je zato odlična obrana, predvođena sjajnim vratarom Ivanom Banićem, izvukla mnoge utakmice i uz postignute pogotke sačuvala dosta bodova.

Nada se ukazala

Prvo poluvrijeme s Rijekom, unatoč teškim uvjetima, ponudilo je nadu, bilo je dobrih akcija i ideja, postignuta su dva pogotka, ali u nastavku, kao i protiv Lokomotive, tek jedna ili dvije šanse. Mitrović je protiv Riječana zapucao zicer kod 2:2 možda i za trijumf, a s Lokomotivom osim gola Tima Matavža za 1:1 u 19. minuti, koji je bio plod majstorske reakcije glavom poslije centaršuta Dine Štigleca, tek je Marko Soldo u drugom poluvremenu imao šansu koju je sam sebi iskreirao odličnim lažnjakom, ali je udarac otišao visoko preko vrata.

- Protiv Rijeke smo bili opasni, ali ovaj put je nedostajalo stabilnosti u veznoj liniji, pogotovo u prvom poluvremenu, a nedostajalo nam je i protočnosti lopte. U drugom poluvremenu je bilo nešto bolje, ali opet dosta sporo i inertno, bez kvalitetnog okretanja strane, okomica i prodora po bokovima, što nas je prije krasilo. Sve to posljedica je krize i umora i tih silnih rotacija u momčadi - priznao je i trener Jeličić nakon poraza od Zagrepčana.

Tu se odmah dolazi i do još jednog hendikepa o kojem se dosta već i govorilo, a to je teža ozljeda Merveila Ndockyta, koju je zaradio sredinom studenog prošle godine na treningu reprezentacije Konga. Ndockyt je bio u odličnoj formi prije toga, povezivao je linije, kreirao šanse, bio i strijelac. On je, kako Englezi, kažu “game changer”, čovjek koji sam može promijeniti ritam igre i potezom odlučiti, a nekog sličnog njemu Gorica ili nema ili se trenutačno u geometriji igre ne može nametnuti.

Nije sportski direktor Mario Brkljača nedavno bez razloga rekao “da bi ove zime najviše voljeli dovesti nekoga sličnog Ndockytu”, a bez reakcije u ovakvim neželjenim situacijama, kao što je teža ozljeda tako važnog igrača, trener će uvijek biti osuđen na “krpanje” ili, kako se Jeličić izrazio, “silne rotacije”.

Jedini zasad dovedeni igrač ove zime je Andrej Lazarov, Makedonac koji je igrao u Rudešu. On je po vokaciji ofenzivni vezni, ali opet nije prošao pripreme s novim suigračima i ostaje pitanje kad će se uklopiti i moći ozbiljnije pomoći.

Neugodna situacija

Kad se zbroje navedeni problemi, a pronašlo bi se i njih još, ali ipak manjih, definitivno je Jeličić iz komforne došao u prilično neugodnu situaciju.

Loši rezultati prije ili kasnije pokvare i dobru atmosferu u klubu, nervozne reakcije najiskusnijih kao crveni karton kapetana Filipa Mrzljaka u tučnjavi nakon dvoboja s Rijekom, te žuti Marija Maloče zbog naguravanja i verbalnog konflikta s igračem Lokomotive Anesom Huskićem, također nisu dobri znaci, a pred Goricom su ligaške utakmice s Dinamom, Rijekom i Osijekom.

- Izvlačio se ovaj klub i iz gorih situacija, pa će i iz ove - obećao je trener Dinko Jeličić, a tjedni koji dolaze pokazat će je li to i moguće...