Iza istočne tribine velikogoričkog stadiona pjesma i ples u klupskom caffeu simboličnog imena VAR, u gradu miris kotlovine i pečenih kestena, dok runde idu jedna za drugom i kad je već subota prepustila mjesto nedjelji. Nogomet je opet glavna tema širom Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica jer jedan "mali" klub u svojoj šestoj uzastopnoj prvoligaškoj sezoni nudi nogomet postojaniji od najstarijeg turopoljskog hrasta.
"Mi njima Lovrića, a oni nama Ndockyta i 3:0 za nas, pali Hajduk, Dinamo i Osijek", reći će netko za stolom, uz dodatak:
"Tko gubi ima pravo da se ljuti, ali kad se komentira suđenje, treba znati i pravila".
U veselom društvu komentara svih vrsta nije nedostajalo, ali još na stadionu nakon što je Gorica isprašila Osijek 3:0 i podsjetila na sličnu nezaboravnu pobjedu 4:1 iz jeseni 2020. kad je Slavonce vodio Nenad Bjelica, a domaće Valdas Dambrauskas, postavila su se dva pitanja. Prvo je bilo tko je igrač utakmice? Novinar Hrvatskog radija Dameo Ramić Kovačić zamislio se nekoliko trenutaka, a onda kazao:
"Momčad".
Drugi kolega pitao je trenera Dinka Jeličića na press konferenciji:
"Koja je tajna ove Gorice?"
S tim pitanjem susrećemo se još od trijumfa nad Hajdukom na mnogim mjestima i u raznim nogometnim krugovima, a ono je zaista i najzanimljivije u svjetlu sjajnog učinka od 15 uzastopnih utakmica bez poraza na svom stadionu, uključujući prošlu sezonu kada se "spašavala glava" nakon uvjerljivo posljednjeg mjesta na zimu, te ovu kada se Gorica bori za vrh i ne želi olako ispustiti sadašnje četvto mjesto. Jeličić je odgovorio ovako:
- Nema tu nikakve tajne. Dobra nam je kemija u momčadi, a napravljena je dobra selekcija, pogotovo što se tiče karaktera svakog igrača. I kad je teško, zna se red i poštuju se osnovne stari na terenu, što nas onda ponekad i nagradi. Naravno, imamo i dovoljno kvalitete da možemo nadograđivati igru i prilagođavati taktiku. Spoj odličnih talenata i iskusnih igrača daje simbiozu, koja na valu prijašnjih uspjeha traje i dalje. Bitno je da to zadržimo što dulje i da ne uđemo u zonu komfora i samozadovoljstva. Jednostavno, sport je takav. Već u petak čeka nas Slaven Belupo i moramo se fokusirati na to.
Dobro je to izanalizirao trener Jeličić, koji je samo nastavio stopama prethodnika Željka Sopića, a baš je Sopić prvi potegao rečenicu "u sljedećoj sezoni želimo se boriti za Europu". Kazao je to jutro nakon što je Gorica u svibnju svladala Varaždin 5:2 i osigurala ostanak u ligi. Tad nije mogao slutiti da će Turopolje napustiti nakon samo četiri kola novog prvenstva i otići u Rijeku, ali njegov postulat "ne bojimo se nikoga i svakoga možemo pobijediti" ostao je duboko urezan u glavama igrača.
- I prije mene je bilo tako, a sad samo nastavljamo tim putem. Nisam imao namjeru nešto mijenjati, dapače, samo sam htio nadograđivati - potvrđuje i Jeličić, kojem je glavni cilj bio maksimalno proširiti kadar, stvoriti bazu od dvadesetak igrača jednako sposobnih za velike stvari na terenu.
- Širok kadar igrača nam donosi dodatnu kvalitetu i možemo rotacijama u momčadi kombinirati i mijenjati taktičke varijante. Puno nam to znači, a pritom je svaki igrač svjestan da u onoj sljedećoj utakmici može biti starter, ali i ako je na klupi, uvijek može dobiti minutažu i imati priliku dodatno pridonijeti momčadi. Posebno to prikazujemo kada igramo doma, ali volio bih da tu napravimo iskorak i da na isti način reagiramo kada igramo u gostima - pojašnjava strateg Gorice, a njegove riječi lako je potvrditi događanjima u trijumfu nad Osijekom.
Prvi gol u sudačkoj nadoknadi prvog dijela donijela je akcija u kojoj Alexander Munksgaard ubacuje loptu iz auta, Tim Matavž je u šesnaestercu primiruje i daje za Dinu Štigleca, koji sigurno pogađa. Za drugi Merveil Ndockyt loptom "s očima" probija cijeli zadnji red gostiju, a Marko Soldo sjajno utrčava iz drugog plana, izlazi sam pred vratara i sigurno pogađa. Akcija iz nogometnih udžbenika kako sve obaviti savršeno. I konačno, treći gol, poslije centaršuta s lijeve strane Krešimir Krizmanić glavom vraća loptu na drugu vratnicu gdje pravovremeno utrčava Jurica Pršir i gura je u mrežu. Eto, zašto je igrač utakmice bila momčad Gorice, iako smo formalno morali izdvojiti Dinu Štigleca jer je zabio taj prvi i po treneru Jeličiću ključni gol, ali i zato jer u pomalo veteranskim godinama trči gore-dolje poput maratonca i stigne sve, izblokirati suparnički centaršut, a kao lijevi bek u napadu reagirati poput centarfora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....