Premda u preostala četiri kola ima šanse dohvatiti peto mjesto, Gorica će svoju četvrtu prvoligašku sezonu završiti s najmanje bodova dosad (sada je na 40 nakon 32 kola), a posve sigurno i s najmanje postignutih pogodaka jer ih ima samo 36, dok je primila njih 44.
I ovaj najjednostavniji pogled na statistiku otkriva vjerojatno i ključni razlog slabijih rezultata, iako je dosta puta rečeno da je u barem pet-šest utakmica po igri moglo završiti drugačije i bolje, a prvi dio sezone, dok je još trener bio Krunoslav Rendulić, obilježio je i niz sudačkih previda na štetu Velikogoričana. No, nikada nije dobro tražiti alibije, već se treba suočiti sa svojim slabostima i zbog bolje budućnosti eliminirati ih kako je god moguće.
Nema dvojbe da će u konačnoj stručnoj analizi sezone napadači dobiti najveći minus, te će glavno razmišljanje biti usmjereno što napraviti u prijelaznom roku i s kim krenuti u novu sezonu. Jest da je sve do odlaska u veljači ove godine najbolji igrač i strijelac Velikogoričana bio Kristijan Lovrić, ali uvijek je on kao krilni igrač imao podršku u centralnim špicama, koje su imale i dvoznamenkaste učinke u pogocima kao Lukasz Zwolinski i Cherif Ndiaye, dok je Senegalac Matar Dieye prošle sezone došao do pet pogodaka, a u ovu ušao u statusu prvog napadača. I u prva tri kola Dieye je postigao dva gola, što je bilo i više nego obećavajuće, da bi se na kraju travnja ove godine pokazalo da su mu to bila i jedina dva ligaška pogotka u prvenstvu!? Pomalo nevjerojatan podatak, ali i dokaz njegovog potpunog pada do neprepoznatljivosti.
No, što tek reći za dva igrača koja su dovedena prošlog rujna pri kraju prijelaznog roka. Bile su to složene i neizvjesne transfer operacije u koje je predsjednik kluba Nenad Črnko uložio mnogo truda, živaca i pregovaračkog umijeća, vjerujući da bi 23-godišnji Nigerijac Olabiran Blessing Muyiwa zvani Benito, te 25-godišnji Makedonac Vlatko Stojanovski mogli biti top pojačanja.
Benito je došao na posudbu iz kijevskog Dynama s preporukom da može igrati sve tri pozicije u napadu, ali na treninzima nije pokazivao ništa dobro, te je kod trenera Rendulića uspio dobiti tek četiri ulaska s klupe i 40 minuta igre bez gola. Benito je odavno prekrižen iz svih planova kluba i odlazi čim mu istekne ugovor na kraju sezone. Njega bi se moglo usporediti s Rumunjom Ronaldom Deaconuom, koji je 2019. došao u Goricu na sva zvona, a otišao bez ikakvog ozbiljnijeg učinka, ali titula najvećeg promašaja ikada ipak ide Benitu.
Vlatko Stojanovski u Goricu je stigao nakon epizode u francuskom Nimesu, ali i nastupa za Sjevernu Makedoniju na Euru, te je vjerovao da će se brzo etablirati u standardnog prvotimca i dobrog strijelca.
Poražavajući učinak
Međutim, malo toga je išlo po njegovim željama, uspio je tek sedam puta startati i 13 puta u ligi ući s klupe za dva pogotka, dok je jednog postigao u Kupu. Premalo za sreću i njega i Gorice, ali kako ima ugovor do 2024. možda će i dobiti priliku za popravni, iako ništa još nije sigurno.
Kada se sve zbroji, od tri napadača s kojima je ušla u sezonu, Gorica je dobila četiri gola u prvenstvu i tri u Kupu, što je poražavajući učinak, a još na zimu struka je procijenila da je malo nade u pomak, pa je iz juniora prvoj momčadi priključen 20-godišnji Brazilac Caio Cruz.
On je u juniorskoj momčadi tresao mreže skoro na svakoj utakmici, u seniorima je to mnogo teže i u 14 nastupa uspio je poentirati tek jednom protiv Hrvatskog dragovoljca, ali Cruz je definitivno talent čije vrijeme će doći.
Kako Gorica sada na rasporedu ima dvoboje protiv Slavena Belupa, Lokomotive i Hrvatskog dragovoljca, sigurno da se već u njima očekuje Cruzov konkretni doprinos u vidu postignutih pogodaka, što bi ga promoviralo u glavnog kandidata za prvu špicu i u novoj sezoni, koja će ove godine doći vrlo rano, već u prvoj polovici srpnja.