Kao treći trener u sezoni, čak i četvrti ako se računa da je Mensur Mujdža vodio jednu kup-utakmicu, 48-godišnji Zagrepčanin Željko Sopić izveo je dosad nezabilježeni pothvat i Goricu ostavio u elitnoj Hrvatskoj nogometnoj ligi, iako je u jednom trenutku u veljači ove godine zaostajala i 11 bodova za devetim mjestom.
Sopić je velikogoričku momčad preuzeo 1. prosinca prošle godine, a u nasljeđe od ranijih stratega Samira Toplaka i Igora Angelovskog dobio je samo sedam bodova iz 16 utakmica. Za tada devetoplasiranim Šibenikom je zaostajao šest bodova, a pred njim je bilo 20 utakmica. Prvu pobjedu zabilježio je tek u sedmoj, ali mu je njih 19 ukupno bilo dovoljno da napravi nešto što nije uspjelo niti jednom drugom klubu u 32 prvenstva Hrvatske (Cibalia je sustigla 2017. tek šest bodova zaostatka za Splitom u zadnjih 13 kola).
Dominantnom igrom i trijumfom 5:2 protiv Varaždina u subotu, 20. svibnja, zatvorio se taj krug i Gorica je i prije zadnjeg kola s pet bodova više od posljednjeg Šibenika osigurala i šestu uzastopnu sezonu u Ligi 10. Sopić je od trenera, kojeg se pamtilo samo po tome što je igrom slučaja u rujnu 2016. sjedio tri utakmice na klupi Dinama, postao u proteklih pet mjeseci dobro prepoznatljivi lik HNL-a, koji je ovim uspjehom s Goricom udario jake temelje za uspon svoje trenerske karijere. Imidž fajtera i pobjednika stekao je najtežim putem, preuzevši klupu kluba, koji je bio u teškoj krizi identiteta igre, a momčad je u završnici prvog dijela sezone na terenu izgledala poput razbijene vojske, nesposobne za bilo kakav pomak prema naprijed.
Uz novog sportskog direktora Marija Brkljaču, koji ga je i predložio predsjedniku Nenadu Črnku nakon što ih je odbio Sergej Jakirović, morao je Sopić praktički krenuti od nule. Prvo se riješiti igrača koji nisu bili sposobni nositi teret borbe za ostanak u ligi, a onda i dovesti desetak novih, te ih ukomponirati u što skladniju cjelinu. Zato je i počeo pripreme dok su se igrači drugih klubova ugodno odmarali prateći utakmice kasnojesenskog Svjetskog prvenstva u Kataru, nametnuvši strogu njemačku disciplinu koju je pokupio u niz sezona koje je proveo u toj zemlji kao igrač. Gotovo do savršenstva doveo je i psihološki pristup, kojim je uvjerio svakog igrača da bespogovorno slijedi njegove ideje i saživi se na svoj način s beskrajnom energijom koju je glavni trener ulagao na svakom treningu i utakmici.
Bio je to spartanski život pola godine, podređen isključivo misiji i glavnom cilju proboja na deveto mjesto, ali i strašno poučna epizoda za sve koji su u njoj sudjelovali, svakako i za jednog običnog kroničara kluba, koji je u 25 godina novinarske karijere uzbudljivije avanture doživljavao samo prateći NK Zagreb, dok ga je od 2006. do 2008. vodio legendarni Miroslav Ćiro Blažević.
Već scena nakon prve utakmice, 18. siječnja, kada je Joey Suk promašio penal u 90. minuti, a Gorica propustila svladati Varaždin, rekla je sve o kakvom je odlučnom i upornom karakteru riječ. Na pitanje je li ovo kiks, Sopić je s mješavinom bijesa i inata odgovorio:
- Ma kakav kiks, svejedno je s kim igramo, mi možemo svakoga pobijediti!
Mnogi mu nisu vjerovali, doživljavao je i podsmjehe i kritike, ali kada je u travnju nanizao 11 bodova iz dvoboja s velikom četvorkom i Šibenikom, počeli su sijevati epiteti i od najvećih sumnjivaca. “Kralj, legenda, čudotvorac, spasitelj, ni Pep Guardiola ne bi nadoknadio 11 bodova minusa”, samo su neki citati koji su se mogli pročitati u bespućima interneta.
- Moji igrači nisu još ni svjesni što su zapravo napravili, a s mojih leđa pao je teret od 300 tona - kazao je Sopić u subotu nakon što je konačno došao trenutak za opuštanje.
Jutro nakon pobjede, koja je riješila sve probleme, možemo u miru rezimirati ovu čudesnu avanturu.
- Da, konačno prvo mirno jutro u 2023. godini. Odspavao sam i malo duže jer i proslava je bila na nivou onoga što smo pokazali u borbi za ostanak, a pokazali smo prije svega golemo zajedničko srce - započet će trener, čiji pothvat će se spominjati u svim godinama koje dolaze u kontekstu priče kako naoko nemoguće postaje moguće.
- Slavili smo u zagrebačkoj diskoteci Mint, a bili su svi, od predsjednika do čistačica. Izostao je samo legendarni ekonom Pevec, ali iz opravdanog razloga jer je dan ranije ženio sina. Ono što posebno želim izdvojiti je sjajna atmosfera na stadionu na utakmici s Varaždinom. Strašno mi je drago što je toliko ljudi prepoznalo koliko nam je bilo stalo i koliko smo energije, rada, truda i emocija uložili u borbu Gorice da ostane prvoligaš. Prvi put sam to osjetio kada smo zabili gol za 1:1 protiv Dinama, kada sam vidio koliko je ljudi skočilo i proslavilo Mitrovićev pogodak - otkriva Sopić.
Pune tribine, fantastična igra i pobjeda 5:2, bili su šlag na tortu svega što je Gorica pokazala otkako je Sopić sjeo na njezinu klupu, ali vratimo se malo na kraj 2022. i trenutak kada je trebalo prihvatiti izazov i započeti misiju spasa, dok je klub proživljavao uvjerljivo najteže trenutke u pet sezona igranja u eliti.
- Bilo je to za vrijeme Svjetskog prvenstva u Kataru, a sve oko angažmana sam dogovorio sa sportskim direktorom Marijom Brkljačom. Predsjednik Nenad Črnko je samo došao na jedan dan i rekao da nam daje potpuno odriješene ruke, a jedina želja je ostati u ligi. I kasnije se predsjednik jako malo miješao na dnevnoj bazi, došao bi uglavnom dati podršku prije utakmica.
Koliko je bilo teško u zimskom prijelaznom roku?
- Jako teško, a to sam shvatio u razgovoru s jednim igračem kojeg nismo doveli. Bio je to Ivan Fiolić iz Osijeka, kojeg sam ranije trenirao, ali mi je rekao da u tom trenutku ne može odgovoriti mojim zahtjevima. Brkljača i ja osobno smo zvali niz igrača, a većina nije htjela doći uz izgovor da ćemo ispasti iz lige. Fioliću, pak, dugujem dobru preporuku za Kristiana Fućka i Slavka Bralića, došli su na posudbu iz Osijeka i bili među ključnim pojedincima uspjeha za kojeg još nismo ni svjesni koliko je velik i važan za klub poput Gorice.
Mnoge je trebalo i otpisati, te uigrati uvelike novu momčad?
- Otpisali smo one koji nisu bili dovoljno dobri u prvom dijelu sezone, odnosno, nisu imali kvalitetu za nešto više od zadnjeg mjesta. No, opet se vraćam na one koje smo dovodili. Fućak i Bralić bez veće minutaže, Mrzljak i Majstorović nisu igrali šest mjeseci, slično kao i Tomečak, a Matavž i Štiglec su stigli nespremni kada su pripreme već bile gotove. Nemaš vremena za spremiti ih, a čekaju te na startu gostovanja kod četiri najjača hrvatska kluba i još ti se u pripremama ozlijedi najbolji strijelac Toni Fruk - otkriva Sopić koje su ga sve muke snašle.
A onda još 5. veljače dođe i poraz 0:3 doma od jedinog konkurenta u borbi za spas Šibenika.
- Moj prijatelj Ivica Vrdoljak mi je svjedok da sam ga nazvao poslije te utakmice i rekao “sigurno ćemo ostati u ligi, iako smo na minus sedam od Šibenika”. Poslije toga je vjerojatno pomislio “ovaj Sopić je lud”, ali ja sam vjerovao u ono što radim i vrhunski karakter mojih igrača, koji nisu ni pomislili na predaju. I još dva detalja ću sada otkriti da to potvrdim. Prvi je kapetan Filip Mrzljak, za kojeg je vrlo brzo utvrđeno da će morati na operaciju koljena, a on je svaku utakmicu igrao pod injekcijama, sve dok mu protiv Osijeka nije stradao list, što je bila posljednica problema s koljenom. Na operaciju će ići odmah nakon prvenstva. Drugi fenomen je Fućak. Ne znam koje su to nove zadnje lože s Grobnika, ali prije kada bi netko to ozlijedio pauzirao bi dva mjeseca. No, on je igrao poluozlijeđen i ostavio nas u ligi jer nam je svojim golovima direktno donio devet bodova u pobjedama protiv Lokomotive, Osijeka i Rijeke. Zato sam i rekao poslije Varaždina pred novinarima da se takva privrženost klubu rijetko sreće. Napravili smo ozbiljnu nogometnu bandu od igrača koje su svi otpisali - naglašava Sopić.
Strašne situacije bile su lom ruke Ante Mateja Jurića protiv Osijeka i potres mozga Ivana Banića u dvoboju s Lokomotivom?
- To su bili trenuci kada ti život i srce stanu i kada o nogometu ne možeš razmišljati. Ona scena kako Banića odvode na nosilima, a ne daje znakove života, neizvjesnost dok čekaš vijesti iz bolnice, ostavljaju nas sve malima i bespomoćnima. Možeš se samo moliti i sreća da je završilo dobro.
Najprije ozljeda, pa i onda povratak Tonija Fruka s dva gola i asistencijom u Šibeniku, također su bili ključni detalji?
- Otpočetka sam znao da Fruk može biti jezičac na vagi u borbi za ostanak, ali najprije koljeno, pa izvrnuće gležnja, ostavili su ga dva mjeseca bez nogometa. Srećom da se vratio i onda u Šibeniku napravio to što je napravio, a nakon prvog poluvremena i vodstva 4:0 bio sam najponosniji čovjek na svijetu. No isto tako sam razbio pola kabine na Šubićevcu jer sam morao igračima pojasniti da tu prednost moramo i zadržati do kraja, što smo i uspjeli. Ta pobjeda nam je donijela sve, poslije nje znao sam da sigurno ostajemo, to je bio atomski kerozin za završnicu sezone, a onaj toliko spominjani noćni trening po povratku iz Šibenika bio je samo zato da bi igrači potom dobili dva slobodna dana.
Tad ste već imali i posloženu igru, a prva jedanaestorica skoro da se i nije mijenjala osim zbog ozljeda ili kartona?
- Ne samo jedanaestoricu, već se i znalo tko koga mijenja. Bio je to po meni dobar nogomet, na znatno višoj razini od kluba koji drhti hoće li ispasti. Uvijek se vratim na više od 25 udaraca koje smo uputili na gostovanjima kod Istre i Lokomotive, a kad smo prestigli Šibenik stalno sam igračima ponavljao da je najveći privilegij u sportu dovesti sebe u poziciju da sam odlučuješ o svom plasmanu, odnosno, da ne ovisiš o kiksevima konkurenata - pojašnjava strateg Gorice.
Želio je izdvojiti još nešto:
- Niti jedan incident nismo imali u ovih skoro šest mjeseci, nitko se na ništa nije bunio, ma koliko da je smatrao da treba imati veću minutažu ili bilo što drugo. Također, mi smo u Puli prekinuli niz od sedam utakmica bez poraza jer je Ivan Tomečak sam priznao da je igrao rukom u šesnaestercu, pokazavši vrhunski fair-play. I ne, nisam ja uvrijedio strane trenere izjavom poslije utakmice, već sam aludirao da su neki radili bez licence, ali eto, bio sam preiskren jer sam od prvog dana svjesno želio biti takav u javnim nastupima.
Navijače Gorice i cijelu nogometnu javnost sada zanima ostaje li Željko Sopić i sljedeće sezone na klupi Gorice i jesu li možda došle neke atraktivnije ponude?
- Još prije mjesec dana dobio sam prvu ponudu, ali Željko Sopić je čovjek od riječi i ostaje u Gorici i sljedeću sezonu! Gorica me uzela kada me nitko nije htio, a kako smo potpisali ugovor do kraja sezone s opcijom produljenja do 2025. ako ostanemo u ligi, logično je da očekujem i potpis do 2025.
Sad se već polako može slagati i igrački kadar. Hoće li biti značajnijih promjena?
- O tome je već zakazan razgovor s predsjednikom Črnkom i sportskim direktorom Brkljačom, ali s obzirom na sve što su napravili za ovaj klub, barem 90 posto igrača zaslužuje da bude nagrađeno novim ugovorima. Naravno da to ovisi o financijama i njihovim osobnim planovima, ali što se mene tiče, želio bih da ostane okosnica ove momčadi i da dovedemo još pokoje pojačanje. U sljedećoj sezoni mene ne zanima borba za ostanak, već borba za plasman u Europu! - odlučan je Željko Sopić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....