Priredili su pakao Hajduku i iza njih ostavili enigmu. Malo je nedostajalo da Leko zaplače od jada

Dok navijači Hajduka kukaju i optužuju Livaju i strance u momčadi za skandalozni pristup utakmici, a trenera Leku za očajnu igru i taktiku, u Velikoj Gorici sve cvjeta.

Tko se još uopće sjeća prošlosezonske borbe za ostanak u kontekstu aktualnog četvrtog mjesta i vrlo izvjesne borbe za europsku poziciju, ali baš od tog antologijskog pothvata treba krenuti u maloj analizi novog uspona turopoljskog kluba nakon dvije godine silazne putanje.

Dva tjedna Gorica se spremala za dvoboj s vodećim Hajdukom i koga god smo iz kluba kontaktirali poruka je uvijek bila ista - ne bojimo se Hajduka jer vjerujemo u sebe! Ono što su obećavali, Velikogoričani su ispunili. Hajduku su priredili pakao i šok od kojeg se neće biti lako oporaviti, a pobijedivši lidera prvenstva sebe su uzdigli ne samo bodovno, već psihološki. Baš taj faktor samopouzdanja i povjerenja u svoj rad i mogućnosti ključna je ostavština Željka Sopića i borbe za ostanak, koju je on u svibnju uspješno priveo kraju, premda je Gorica u jednom trenutku imala i dvoznamenkasti zaostatak za devetim mjestom.

Psiholozi kažu da svaku promjenu čovjek mora započeti od sebe samog, a ako pritom i dovoljno vjeruje da će uspjeti onda se prepreke lako svladavaju. Tako su i igrači Gorice, sada i s novim trenerom Jeličićem, samo nastavili gdje su stali u svibnju. Rad, želja za napretkom, požrtvovnost, međusobno povjerenje i kolektivni duh, sve to donijelo je pobjednički mentalitet da se ne potpisuje predaja ni kada je suparnik u prednosti do 86. minute. I sve to bez kartoniranog Merveila Ndockyta, koji je u uvodnih šest utakmica bio najbolji pojedinac Turopoljaca.

Hajdukov trener Ivan Leko, koji na press-konferenciji samo što nije zaplakao od jada, iskazao je želju za svoj klub riječima “volio bih da pobjeđuje momčad, a ne samo Livaja”, dok se u sebi vjerojatno pitao “pa kako je moguće da sve to ima jedna Gorica?”.

Da, upravo je tako, mnogo toga bi u Hajduku mogli naučiti od Gorice, koja je igrala kao da je njoj imperativ pobjede oko vrata, kao što je bio dok je spašavala živu glavu. Spasila je, na greškama naučila i krenula opet žestoko prema naprijed...