Na kraju prvog tjedna siječanjskih priprema, Goričin strateg Krunoslav Rendulić organizirao je međusobnu utakmicu svojih igrača. Nije se igralo 90 minuta, već samo dvaput po 25, ali svejedno je bilo zanimljivo i neizvjesno. Sve do dvije minute prije kraja, momčad koja je imala crvene markere vodila je 2:1, ali onda se događa preokret kojeg je iskreirao Brazilac Caio Cruz. Iskoristio je dvije pogreške vratara Kotarskog i dvaput zabio za trijumf sastava u žutim dresovima. Također, Cruz je bio strijelac i prvog pogotka, što će reći da je upisao hat-trick.
Kako je nedavno trener Rendulić najavio da će Brazilac u nastavku sezone sigurno dobivati minutažu, vrijeme je za otkriti tko je zaista Caio Da Cruz Oliveira Queiroz, koji će 13. ožujka napuniti 20 godina. Je li skautska služba Gorice, koju vode Filip Šelendić i Igor Krlić, kada ga je dovodila krajem 2020. nanjušila vrhunskog igrača, nedvojbeno će pokazati budućnost, ali status najboljeg strijelca juniorske momčadi, te četiri nastupa za seniore na kraju polusezone, argumenti su za veliki optimizam.
- Moj rodni grad je Serra u provinciji Espirito Santo na obali Atlantskog oceana, a ima nešto više od pola milijuna stanovnika. To je za brazilske prilike mali gradić, ali lijep je za život, s puno pješčanih plaža. Rekao bih da je najviše nalik Splitu - otkriva Caio Cruz.
Poput brata idola
U nogomet ga je uveo stariji brat.
- Nogomet nisam počeo igrati prerano, tek negdje s devet-deset godina. Kao dijete ga zapravo nisam ni volio igrati, jedino gledati, ali kako je stariji brat Thales počeo igrati, morao sam i ja. Četiri godine je stariji od mene i bio mi je idol, morao sam biti poput njega. I kad sam krenuo, više nisam stao - prisjeća se Brazilac.
Prvi klub bila mu je lokalna nogometna akademija Rio Branco de Barcelona, drugi Porto Vitoria, gdje ga uočavaju skauti austrijskog RB Salzburga, pa prvi put dolazi u Europu. Međutim, administrativne prepreke ga zaustavljaju u ostanku u Austriji, pa se vraća u brazilsku Vasco da Gamu, odakle ima još dva izleta na europsko tlo, u španjolski Cadiz i francuski Dijon. Bilo je to u pandemijskoj 2020. i opet nije mogao ostati, ali tada se pojavljuje interes Gorice, koja uspijeva sve riješiti za njegov dolazak početkom 2021.
Tri po utakmici
Zaigrao je Cruz ubrzo prvenstvene utakmice u tada partnerskom trećeligašu Kurilovcu i već tada se vidjelo da je riječ o napadaču izuzetnog potencijala. Igra s obje noge, brz je i jak na lopti, smireni realizator.
Postigao je pet golova, dok mu se nije dogodila ozljeda, ali u Gorici uopće nisu dvojili i u rujnu su mu prvobitni ugovor produljili do 2025. godine.
- To je igrač koji ima gol u sebi, brz je i eksplozivan, pa ne dvojim da će napraviti dobru karijeru i biti nam vrlo brzo od velike koristi - jasan je trener prve momčadi Rendulić, a u ona četiri nastupa imao je asistenciju, jedan poništeni gol za poneki centimetar zaleđa, te jednu vrlo spornu situaciju kada je malo pogurnut s leđa, pa nije glavom loptu smjestio u nebranjenu mrežu protiv Šibenika.
- Kada mi se pojavila opcija dolaska u Hrvatsku, naravno da sam išao “guglati” državu, grad i klub, ali čuo sam za Hrvatsku jer znam priču Eduarda da Silve, priču o tome kako je došao ovdje i uspio. O Velikoj Gorici i klubu morao sam se malo informirati, no razmišljao sam da mi je jedino važno igrati nogomet. Ispalo je jako dobro što ga mogu igrati baš u Gorici - pojašnjava Cruz, kojemu je na početku bilo najteže komunicirati jer zna samo rodni portugalski.
- U Brazilu samo rijetki uče engleski, nikad ga nisam učio ni ja, tako da sam krenuo doslovno od nule. Nije bilo lako u početku, ali dečki su mi puno pomogli i danas mi je znatno lakše. Učim engleski na internetu, ide mi sve bolje, mogu se sporazumjeti, ali to mora biti još mnogo bolje. Što se mojih igara tiče, moram biti zadovoljan, ali ja želim raditi koliko god treba da to bude i bolje. Želim zabijati po tri gola po utakmici, zašto ne! Uvijek se može bolje - kaže Cruz, za kojeg svi u klubu tvrde da je izuzetno fokusiran na rad.
Obožava plesati sambu
Veliki je profesionalac, nije sklon izlascima, a pije samo vodu.
- Ne igram PlayStation, već u slobodno vrijeme gledam filmove i serije, prošećem. Sve podređujem tome da budem spreman i fokusiran na treninge i utakmice i zato se volim dobro odmoriti kad mogu, biti sam sa sobom. Znam da su često brazilski igrači sinonim za noćni život i tulumarenje, ali ja nisam jedan od takvih - odlučan je Cruz, koji živi sa suigračima iz juniorske momčadi Nathanom Cruceom, Marcom Ćurićem i Dominikom Qunijem.
Ipak, nešto što ga veže za Brazil je poznati ples samba.
- Plešem sambu jer ako si Brazilac, moraš plesati sambu, to je dio nacionalne kulture. Ja sam je naučio plesati valjda čim sam prohodao, budući da mi je otac glazbenik, svira bubnjeve i majstor je za sambu. Po cijele dane doma su nam svirali ti ritmovi, tako da mogu reći da mi je samba u krvi. Sviđa mi se i hrvatska glazba, iako ništa ne razumijem, ali svejedno plešem. I onda me suigrači čudno gledaju - otkriva 19-godišnjak, koji ima starijeg i mlađeg brata, te sestru od četiri godine.
Kada su nogometni idoli u pitanju, za Cruza postoji - velika brazilska četvorka.
- Ronaldinho Gaucho, Ronaldo Fenomeno, Romario i Neymar. Svi igraju na mojoj poziciji, svi su nevjerojatni. Tko je najbolji od njih? Teško pitanje jer nisu isti tip napadača. Ronaldinho je igrao drukčiji nogomet od svih ostalih, Ronaldo je bio strašna kombinacija snage, brzine i vještine, ali gledao sam puno i Romarija na YouTubeu. Kakav je to igrač bio! Nemaš ga što vidjeti, onakvog sitnog, a zabija takvom lakoćom - fasciniran je Caio Cruz, koji je baš visine Romarija i možda je on zaista kandidat da bude “Romario iz Velike Gorice”.
- Želim jednom osvojiti prvenstvo! Od tog cilja krećem, na taj način želim pomagati klubu. Bez obzira s juniorima ili u prvoj momčadi, želim dati sve od sebe da dam svoj doprinos u svakoj utakmici. Naporno radim svaki dan i zato što želim sve ovo, zato što želim otići daleko. Želim velike momčadi, velike lige, velika natjecanja, velike golove - odlučan je Cruz.
Komentari (0)