Je li predsjednik Gorice Nenad Črnko ipak prerano povukao obarač ili su u strahu velike oči? Ta dva metaforička pitanja mogu se postaviti nakon smjene trenera Samira Toplaka, potvrđene dva sata nakon poraza Gorice 0:2 od Istre 1961 na svom terenu, u utakmici u kojoj su domaći uz malo više koncentracije i preciznosti mogli napuniti mrežu Puljana do poluvremena.
Zaustavio ih je izvanredni vratar gostiju Lovro Majkić. U nastavku ipak nisu mogli pratiti tako jaki ritam, da bi u završnici primili dva pogotka i ostali praznog džepa. Prije tjedan dana gotovo identičan scenarij dogodio im se u Koprivnici, samo što su tada imali i gol prednosti. Cijenu dva neuspjeha protiv ponešto slabijih suparnika platili su trener i njegov prvi pomoćnik Branko Lađević.
U prvoligaškoj povijesti Gorice od 2018. nitko na klupi nije izdržao manje od Samira Toplaka (ukupno 17 utakmica od 3. ožujka ove godine kada je zamijenio Krunoslava Rendulića) i nitko nije dobio otkaz u takoj ranoj fazi prvenstva, nakon samo šest odigranih utakmica i osvojenih pet bodova. Dva poraza u nizu, od Slavena Belupa i Istre 1961 ekspresno su prelili čašu strpljenja Uprave kluba i predsjednika Nenada Črnka, koji kao da su se već sada uplašili da Gorica tone k grčevitoj borbi za ostanak, a svi oni su vjerovali da će se boriti za Europu.
To joj se u prošle četiri sezone nije događalo, štoviše, u dvije je bila na centimetar ili proljeća 2021. čak i na milimetar od europskog plasmana (trebala bod u zadnja tri kola, pa sve izgubila), a u preostale dvije u sigurnoj sredini redoslijeda. No, ovaj put očito se nazire strah!
Nije on ni nelogičan jer samo u 2022. Goricu su napustili njezin najbolji strijelac ikada Kristijan Lovrić i baš u petak onaj tko ga je donekle pratio - Anthony Kalik. Prije sezone otišli su i vratar Dominik Kotarski i zadnji vezni Hrvoje Babec, također dvije izuzetno jake dotadašnje karike. Otpuštena su i četiri napadača, Dieye, Stojanovski, Brodić i Benito, koji nisu ispunili očekivanja prošle sezone.
Kada ne ide po željama, trenera je uvijek najlakše promijeniti, ali odlazak glavnih igrača mnogo je teže nadomjestiti, uz golemi rizik kojeg je Gorica na startu sezone preuzela da joj je glavni napadač Deni Jurić povratnik nakon ozljede (ubrzo se opet i ozlijedio), a mijenjaju ga dva donedavna juniora Caio Cruz i Ante Matej Jurić, koji je još prošlu polusezonu morao i pauzirati zbog spora na relaciji Belišće - Gorica.
Možda se predsjedniku Črnku nije svidjela Toplakova retorika u kojoj je stalno tražio nove igrače, te tako donekle minorizirao vrijednost onih koje već ima? Možda mu je zamjerio na nekim taktičkim finesama kao što su rijetke lopte u prostor ili izostanak kombinatorike ili je pak vidio lošije vođenje utakmica?
U opciji mogu biti i neki drugi razlozi ili eventualni nesporazumi zbog kojih je predsjednik procijenio da dosadašnji kormilar ne može ispraviti i pokrenuti u pravom pravcu nagnuti brod, ali unatoč svemu treba konstatirati da je iskusnog HNL vuka uvelike izdala i sreća. Da je samo Matuš Vojtko protiv Šibenika i Istre gađao centimetar ili dva niže, to bi bili golovi, a ne udarci u gredu, a o prilikama Fruka, Suka, Cruza i ostalih protiv Belupa i Istre da se ne priča... I naravno da je tu stvar (ne)kvalitete, odnosno razlike u njoj između ranijih sastava Gorice i ovog, koji je pao na zadnje mjesto. I da pritom neki tek pridošli igrači ne obećavaju previše...
- Nedostaje mi "killer" i mi se uplašimo šansi koje stvaramo i na treninzima i na utakmicama - konstatirao je Toplak, dok još nije mislio da je odradio svoju posljednju utakmicu na klupi turopoljskog kluba u drugom mandatu na njoj.
Slučajno ili ne, ni prvi, tada drugoligaški, nije trajao dugo, čak i kraće od ovoga, od prosinca 2012. do travnja 2013. i vođenje samo devet dvoboja.
Toplak je dakle bivši, a koga će sada izabrati predsjednik Črnko dok kola idu nizbrdo? Mnogi će se složiti da u zadnja tri izbora nije pogodio jer nisu ostvareni postavljeni rezultatski ciljevi, iako se ne može reći da su Oreščanin, Rendulić i Toplak bili loši. Svaki od njih je donio i dobrih stvari i imao odličnih utakmica, ali ipak nisu bili nivo Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji su uz trenersko znanje imali i jaki "personality". S njima su se igrači identificirali, njihove ideje su u potpunosti razumjeli, za njih su ginuli na terenu. To je bila Gorica koju su njezini navijači obožavali i punili tribine i takvu bi željeli opet, a ne da bude čupanja i spašavanja prvoligaškog statusa do zadnjeg kola uz negledljive igre. No, Jakirović i Dambaruskas imali su i kvalitetniji kadar u svlačionici, što je jako bitna stavka i u analizi aktualnog trenutka kluba.
Stoga je na Črnku velika odgovornost pri izboru novog stratega, iako ovako brza odluka o smjeni miriše na to da je već ranije skovao plan o nasljedniku. Je li to bivši makedonski izbornik Igor Angelovski, za kojeg je tvrdio da je i na proljeće bio ozbiljni kandidat za trenersku poziciju, ali je ipak tada odabrao Toplaka kao odličnog poznavatelja naše lige? Ili će netko od brojnih hrvatskih nezaposlenih trenera dobiti priliku na klupi posrnule Gorice...