U humanitarnom revijalnom dvoboju Hajduka i Šahtara prevladavala je pozitiva. Kad je takvo ozračje onda se i lakše primijete pozitivne stvari. Jedna od takvih se reflektira u slučaju Marina Ljubičića, strijelca dva pogotka za Bijele, u utakmici gdje je rezultat bio najmanje važan. No, kad nema pritiska rezultata, tereta imperativa, onda na svoje dođu mlađi igrači. Koje uvijek nosi entuzijazam logičan mladoj dobi. Za igrače kao Ljubičić, koji od 19. godine nose dio tereta očekivanja u i oko Hajduka, onda takve utakmice bez stresa dodatno potaknu raspoloženje za razigravanje...
Prije 7-10 dana mogli smo pročitati dosta negativnih recenzija o istom Ljubičiću. Promašio je neku šansu, nije dao gol pet mjeseci, kakav je to talent i sve u tom stilu. Zanimljivo je pogledati jedan detalj. Kada je Hajduk preuzeo Valdas Dambrauskas (2. 11. 2021.) prvu utakmicu s HD-om igrao mu je Ljubičić i postigao gol. U nastavku vrlo dobre serije Hajduka, i dobrih igara, Ljubičić je upisao asist Rijeci, gol Istri, asist Lokomotivi i gol istom suparniku u kupu. Potom je stao s brojkama, ali je momčad s njime još bilježila pozitivnu seriju.
Odlaženje u krajnosti
Kad je stigao Nikola Kalinić, logično, za Ljubičića se smanjio prostor za igru. U 11 utakmica od poraza s Rijekom (26. 2. 2022.), nije nastupio u četiri, a u šest je ulazio s klupe, u prosjeku igrajući 16 minuta. Jedini status startera imao je u Koprivnici, gdje je odigrao 90 minuta. Što nam sugeriraju te brojke? Prije svega da je Ljubičić bio bolji i konkretniji kad je igrao u prvoj postavi, ali i to u trenutku kada je Hajduk igrao u puno boljoj formi. Pad učinka momčadi se kasnije dogodio, a u njemu je Ljubičić najmanje sudjelovao. Očekivati da će u Koprivnici, kad nema ključnog igrača kao Livaja (i N. Kalinić), uspjeti na svojim plećima riješiti probleme Hajduka (pobjeda) je uobičajeno, ali za stručnu procjenu nelogično. Zato i jesu nepravedne kritike mladom igraču, koji najviše osjećaju teret imperativa i pritiska velikih očekivanja. Golovi sa Šahtarom nam to potvrđuju.
Sada ići u drugu krajnost i tumačiti kako je Ljubičić super, dio je domaćeg folklora procjena mladih igrača.
Nije zapostavljen
Radi se o igraču koji je prije 13-14 mjeseci debitirao u seniorskoj momčadi, a koji danas ima navršenih 20 godina. Je li to dob kada se može kazati da je to super igrač ili igrač bez jače kvalitativne perspektive? Naravno da ne može. Prije svega Ljubičić sigurno ima potencijale i treba pustiti proces sazrijevanja da ukaže do kojih razina može ići. Nadalje, kao i svaki mladi igrač, bio on u Hajduku, Istri ili Milanu, najvažnije su tri komponente tog razvojnog procesa.
Prvi je faktor vremena, drugi je faktor povjerenja trenera i okruženja u klubu, treće je strpljenje njegovo, okruženja u Hajduku i oko kluba. Do sada je Hajduk iskazivao nužnu podršku, jer inače Ljubičić ne bi skupio u 13 natjecateljskih mjeseci 42 nastupa. Prošlu sezonu imao je prosjek 15 minuta igre, ove sezone je na prosjeku 45 minuta. Drugim riječima, postupni je to napredak, koji bi možda bio i izraženiji da Hajduk nije prioritetno išao na borbu za naslov. No ne može se reći da je Ljubičić zapostavljen.
Točno je međutim da igraču nakon sezone i pol, treća sezona predstavlja prvu kontrolnu etapu. Ukoliko ga struka Hajduka ne vidi kao startera na ljeto, onda je za njegov daljnji napredak i iskorak nužno da ide negdje gdje će dobiti kontinuitet igre. Najveći rizik bio bi da ostane u aktualnom statusu...