Bilić je pokrenuo lavinu: Ako želi ostati na Poljudu, jasno je na čija vrata mora pokucati

Pobjeda u derbiju pružila je prividni mir, ali svima je jasno da je lakše pobijediti Dinamo, nego razriješiti ozračje unutarnjih borbi. Da se svaki dan možemo baviti nogometom, bio bi to svakako prekrasan novinarski život, ali odavno je Hajduk postao tema za milijun drugih pitanja, a najmanje ona nogometna.

Gennaro Gattuso je u Maksimiru predstavio Hajduk kompaktnih linija, pokazao nam je segment koji nedostaje današnjem klupskom ozračju i odnosima. Zato trenutni status quo može ostati kratko vrijeme, ali jasno je da bijeli brod ne može dugo ploviti u aktualnom sastavu. S jedne strane predsjednik i Nadzorni odbor na golemom udaru kritike javnosti i bez potpore svlačionice, a s druge strane karizmatični trener s igračima koji proizvode rezultat. Čak se odnosi akutno i mogu izgladiti, ali dugoročno je neminovna promjena kadra. Neće biti jednostavna jer nikome se ne napušta Poljud, ali pokidane međusobne relacije bit će preveliki teret za nastavak ozbiljnog zajedničkog rada.

Sredinom rujna imamo posljedice, a uzroke je lako pronaći u pogrešnim strateškim potezima predsjednika Ivana Bilića. Vođenje Hajduka je velika čast, ali prije svega odgovornost na koju Bilić evidentno nije bio spreman. Kaotični vrtlog u koji je klub ušao proteklih tjedan dana nedopustiva je situacija za veličinu poput Hajduka. Pritom je neugodno bilo pratiti kako se predsjednik kluba izgubio u kreiranju odluka i medijskom nastupu. Ali, ništa ne dolazi preko noći....

Dojam je da se Bilić olako prihvatio vođenja Hajduka nesvjestan težine situacije, a još ležernije je shvatio Kalinića i Gattusa, a što je bila druga, ujedno i ključna pogrešna procjena

Trenutak kad je predsjednik Bilić krajem svibnja izabrao Nikolu Kalinića za sportskog direktora početak je kotrljanja lavine, pravog tsunamija koji se spremao na horizontu. Razvidno je da su Kalinić i Bilić imali potpuno oprečna razmišljanja glede stvaranja momčadi, pa je na kraju i sam predsjednik priznao “pogriješio sam dovođenjem Kalinića”. Istina, pogriješio je što u startu nije sportskom direktoru predočio model egzistencije, s temeljnom postavkom “kupujemo s novcem od prodaje”. Da su krenuli s realnih osnova, nikada se ne bi spojili. Međutim, umjesto stvarnog stanja, javno je izrečena stabilnost proračuna s opcijom povećanja.

NIKOLA BRBOLEZA Cropix

Dojam je da se Bilić olako prihvatio vođenja Hajduka nesvjestan težine situacije, a još ležernije je shvatio Kalinića i Gattusa, a što je bila druga, ujedno i ključna pogrešna procjena. Odnos prema bivšem sportskom direktoru i treneru Gattusu na površinu je izbacio Bilićevo neiskustvo u rješavanju konfliktne situacije, nesnalaženja u medijskim istupima. Presicu zamišljenu kao odgovor Kaliniću nije iskoristio da bi potvrdio kvalitetnu relaciju sa svlačionicom jer predsjednik kluba koji sve drži pod kontrolom na toj istoj bi presici imao pored sebe kapetana momčadi. Pritom bi javnost umirio i rečenicom “stabilni smo, imamo za plaće puno dulje od dva mjeseca”. Ali, ništa od tih aduta nije iskoristio Bilić, a nadzornici mu u toj situaciji nisu bili od velike pomoći. Stoga je predsjednik za svoju zaštitu potegao zabranu komunikacije, zadnji mogući potez. S vetom za komentare na društvenim mrežama otvorio je front kontra navijača “narodnog kluba”, a s otkazivanjem presice Gattusa pokazao je moć prema medijima. Ali, svakom od tih odluka jasno je poručio da nema mehanizme za rješavanje popucanih linija, već isključivo pokušava autoritetom funkcije zadržati poziciju stvarajući pritom kontraefekt. Takav odnos s okruženjem teško prežive i privatnici koji iz svog džepa vade novce, a kamoli predsjednik Hajduka. Stoga, ako želi ostati na Poljudu, predsjednikov primarni cilj trebao bi biti povratak odnosa s trenerom i igračima te otvorenija relacija s navijačima. Mora ponovno pokucati na vrata svlačionice...