Sjećate se Ivana Brnića (21)? Prije točno tri godine odigrao je debitantsku utakmicu za Hajduk, odmah je bio i asistent u pobjedi (2:1) u Zaprešiću protiv Intera. Brnić je imao samo 18 godina i bio je velika nada Hajduka, krilni igrač koji je prošao sve poljudske selekcije.
Nažalost, Brnić je uskoro nestao s radara. Igor Tudor dao mu je još pet utakmica, a kako je Hajduk u njima nizao poraze, Tudor je počeo lutati tražeći prava rješenja, mladi Brnić najprije je preseljen na klupu, a onda i na tribine.
Prošlu sezonu Brnić je proveo na posudbi u Dugopolju, zabio je u 26 nastupa 11 golova, a kada tome pridodate i šest asistencija, naravno da nekima zapeo za oko. Nije lako u drugoligaškom društvu s 20 godina imati takav učinak. Hajduk mu, međutim, nije bio spreman pružiti novu priliku, pa je Brnić priliku potražio u - Mariboru.
Znamo da je Žan Vipotnik najveća priča Mariborčana, znamo da se puno pričalo o i dinamovcu Marku Toliću, ali odlični nastupi Ivana Brnića nekako su ostali u sjeni. Nepravedno, jer je mladi Splićanin u 44 nastupa zabio osam golova uz impresivnih 15 asistencija.
Pogledali smo dvije utakmice Maribora s idejom da vidimo Vipotnika, a vidjeli smo Brnića, bitno drugačijeg u odnosu na dane u Hajduku. Brz, okomit, izvrsnog driblinga, samouvjeren...
- Ha, napredovao sam, kako ne. Tri godine su prošle, tada sam još bio junior - raspoloženo će Brnić: - Na Poljudu ipak nisam dobio pravu šansu. I to malo što sam igrao često sam bio bek, ili bočni, a ne krilni napadač. Bio sam neiskusan, zelen, impresioniran, a pod velikim pritiskom, kao i kompletna momčad koja je igrala loše.
Kako vas je put uopće doveo do Maribora?
- Pratili su me u Dugopolju, a onda su me uvjerili da ću biti važan igrač Maribora, da me vide kao lijevo krilo, da će puno igrati preko mene.
I jesu li održali obećanje?
- Jesu, kako ne! Super mi je u Mariboru, imam veliku minutažu, zabio sam dosta golova, puno asistirao... Rekao bih da sam bitno zreliji nego što sam bio ljetos i to je velika zasluga povjerenja koje mi je klub ukazao. Puno je lakše kad vidiš koliko ljudi u klubu vjeruju u tebe.
Lakše je igrati u Mariboru nego u Hajduku?
- Možda i je, ali samo malo lakše. I Maribor je veliki klub u slovenskim okvirima, uvijek traži borbu za trofeje, a ima i vatrene navijače. Pritisak je i ovdje konstantan, ali stariji sam tri godine, a i drugačije je kada dođeš kao stranac. U Hajduku sam bio punih 12 godina, a kada si Hajdukovo dijete, onda su emocije drugačije. U Mariboru sam se naučio nositi s pritiskom.
U Mariboru vas očito uspješno trenira Damir Krznar, trener koji je jako vezan uz Dinamo?
- Krznar je odličan trener po svim pitanjima. Prije svega ima jako dobre treninge, rekao bih i jako razvojne, a odličan je komunikator, zna kako treba s igračima. Puno mi je pomogao u Mariboru.
Šteta što ste ostali bez trofeja?
- U prvenstvu je zaostatak za Olimpijom bio prevelik, a posebno mi je žao zbog poraza u Kupu. Još je sve to friško, bili smo u prilici, imali penal, ali nije išlo... Šteta, što da drugo kažem.
Koliko vas se dojmila slovenska liga?
- Nije na razini HNL-a, ali je dobra, ima jako dobrih utakmica. Meni je također važno da je dobra za razvoj mladih igrača, nije "prljava", možeš ovdje igrati.
Imate ugovor s Mariborom do ljeta 2025., ali znamo da postoje europski klubovi koji vas pomno prate?
- Priča uvijek ima, samo što se s njima ne opterećujem. Nakon "epizode" s Hajdukom, shvatio sam da moram biti strpljiv i koncentriran samo na nogomet. U Mariboru mi je dobro, tu imam sve što trebam kako bih nastavio napredovati i igrati još bolje, a vidjet ćemo što će donijeti ljeto.
Maribor po svemu ostaje bez Vipotnika i Tolića, dvojca koji je zabio još više od vas?
- Odlični igrači, odlični suigrači. Ne znam gdje će tko od njih igrati sljedeće sezone, ali uvjeren sam da će igrati jako dobar nogomet.
Toliko od Ivana Brnića. Šteta što je morao "potegnuti" do Maribora kako bi pokazao koliko vrijedi. Brzi dribler na krilu, s odličnom završnicom. I Hajduk i HNL vape za takvim igračima...