Ivan Strinić već je odavno u nogometnoj mirovini. Premda nikada nije službeno proglasio kraj igračke karijere, Strinić ne igra još od Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Već je godinama u statusu gledatelja, može se čak reći promatrača. Ne sudjeluje u nogometnim zbivanjima, posvetio se obiteljskim poslovima i zadaćama, među kojima je i tenisko usavršavanje njegove kćerke. Ali, nećemo o tenisu, nogomet je uvijek prva i jedina tema u razgovoru s bivšim lijevim bekom Hajduka i Vatrenih.
- Hajduk sve zanima. Zašto, kako, zbog čega? Puno je pitanja, a ja samo mogu reći jednu riječ - šteta! Bili smo u dobroj poziciji, imali situaciju za napasti Dinamo, a sada razmišljamo o Kupu i kako učvrstiti drugu poziciju - kazao nam je Strinić bez dodanih upita.
Iskustvo koje Strinić ima svakom bi treneru danas dobro došlo. Lako je sa Strinićem razgovarati kada je prošao sve ono što muči Leku, sve probleme s kojima se bori Melnjak na lijevom beku. Nismo zaboravili kako je počela, a kako završila njegova karijera...
- U karijeri sam krenuo kao lijevo krilo kroz omladinski pogon Hajduka, da bih onda kod trenera Lokice u Hrvatskom dragovoljcu kod trenera Lokice počeo igrati lijevog beka. Zatim sam dolaskom Reje u Hajduk postao lijevi bočni. Kasnije sam u karijeri igrao obje pozicije.
Mogao i na stopera
Jedino stopera niste igrali?
- Bio sam spreman postati i stoper da je karijera potrajala.
Kako je bilo prilagođavati se igri s beka na bočnog igrača u 3-5-2? To je pitanje s kojim se ovog proljeća mučio Melnjak u bijelom dresu...
- Meni je bilo jednostavno. U ljeto 2009. sezonu smo počeli s Antom Mišom u sustavu obrane s četvoricom u zadnjoj liniji. Nakon jednog boda u dva susreta došlo je do promjene, dva kola nas je vodio njegov asistent Joško Španjić i onda je došao Talijan Reja. Na kraju kolovoza, bez priprema. Počeo je uigravati sustav s trojicom u zadnjoj liniji.
Je li bilo teško na početku?
- U samom startu nije bilo jednostavno, ali trener takvog iskustva imao je plan. Trebalo je malo vremena, ali Reja je prošao puno puta taj proces. Kasnije sam u karijeri vidio kako radi Maurizio Sarri. Trenirao me u Napoliju i mjesecima smo stalno uigravali svaki detalj igre u formaciji 3-5-2. Možda i godinu dana. Sarri je imao sedam-osam trenera koji su s nama radili, svaki je praktički imao svog igrača za uvježbavanje. Trenirali smo do zadnjeg, najsitnijeg detalja, sve dok se ne stekne automatizam izvedbe. Koliko god ponavljanja treba. Iznošenje lopte, pokrivanje igrača. Svaki detalj. Nije se smjelo dogoditi da jedan skače, a da ostali nisu usko natrag, kao što je Hajduk primao zgoditke prošle nedjelje. Pritom je Sarri imao i kadar, mogao je bez problema nekoga staviti sa strane ako ne usvoji zahtjeve.
Leko nije u toj poziciji kao Sarri tada u Napoliju. Nema širinu kadra, ali nema ni vrijeme. Što je najbolje za Hajduk, koja formacija do kraja sezone?
- Očito je da sustav s četiri u zadnjoj liniji bolje funkcionira kod današnjeg Hajduka. Za igru s trojicom treba vremena, kojeg Hajduk nikada nema, zatim treba imati i selekciju igrača. Atalanta, primjerice, uvijek traži izdržljive, fizički spremne igrače, koji mogu igrati u tom ritmu. Hajduk je drukčije selekcioniran, a dvadesetak dana priprema koliko je Leko imao na raspolaganju premalo je da bi se odjednom promijenio. Nezahvalno je uhvatiti se promjene kompletne filozofije rada momčadi kroz kratke pripreme i pritom sa tim promjenama nastaviti u prvenstvu.
Bez puno rotacija
Kako ste vidjeli Melnjaka u promjeni pozicije i sustava na početku proljeća?
- Nije pohvatao trenerove zamisli, pitanje je može li igrati tog petog u obrani. Tog bočnog igrača na lijevoj strani. Stopera još manje. Melnjak se kroz karijeru profilirao kao lijevi bek u liniji četvorice, evidentno je da mu to najbolje odgovara. Generalno gledajući, mišljenja sam da ne treba do kraja sezone puno mijenjati pozicije i zahtjeve. Leko je došao na uređenu situaciju, momčad se međusobno poznavala, imali su “kemiju”. Vidim i danas na terenu da se drže zajedno, nisu u nikakvoj svađi, ali isto se može primijetiti da su izgubili samopouzdanje.
Strinić drži da je taj segment svkako najvažniji u ovom trenutku.
- Ne bih se uopće bavio pitanjima sustava dok momčad ne vrati samopouzdanje. Nije više bitno igraju li s tri ili četiri natrag kada su izgubili vjeru u vlastite sposobnosti. Sigurno je da treba učvrstiti obranu, da momčad igrački ima prostor za napredak, ali prvo i najvažnije je riješiti pitanje samopouzdanja. Uslijed pada vjere u svoje sposobnosti došao je i ukupni pad forme, posljedično i rezultata.
Kada smo se već dotakli obrane, kako objasniti podatak o 16 primljenih zgoditaka?
- To je zaista teško objasniti. U prvom dijelu sezone momčad je primila ukupno 19 pogodaka, a u sedam utakmica proljeća čak 16. Zvuči nemoguće. U Italiji bi treneri iskočili iz kože da im se tako nešto dogodi. Sjećam se kako nam je Reja uvijek govorio “obrana, obrana, naprijed će se već nešto dogoditi”. Igralo se tvrdo, pobjeđivalo 1:0. Ne primiti pogodak je bio glavni cilj, od obrane se sve gradilo. Danas kada dvije utakmice zaredom primaš po četiri zgoditka, onda je problem sigurno dublji od same postavke igre.
Što od Hajduka očekivati u Osijeku?
- Kada mi spomenete Osijek, uvijek se sjetim teških gostovanja u Gradskom vrtu. Ovog puta će domaći biti motivirani i revanšom za eliminaciju u Kupu, ali i treće mjesto im postaje upitno. Promijenili su trenera, sada s većim imperativom, ali i energijom, dočekuju Hajduk, koji se tek treba pokušati vratiti u tom segmentu. Momčad mora rasti, ali rasti može samo s pobjedama - kaže Strinić.
Bez srljanja
Znači, u Gradskom vrtu na pobjedu?
- Uvijek se ide na pobjedu, ali da mene pitate bio bih zadovoljan i s remijem. Držiš Osijek na distanci, zaustavio si rezultatski pad i polako dobivaš prostor za filtriranje momčadi za sljedeću sezonu. Kup ostaje u fokusu, ali kada se drugo mjesto osigura, bit će vremena za uigravanje i eksperimente. Zbog toga je remi u Osijeku pozitivan, a pobjeda veliki korak naprijed. Pritom, ne bih jurio ni srljao. Obrana je primarna, a kako Reja reče “doći će neka prilika u napadu”.
Na kraju, kada sve zbrojimo i oduzmemo, što se ovog proljeća dogodilo treneru Leki i Hajduku? Kako se od komforne situacije ušlo u tjeskobnu s gotovo istim kadrom.
- Ozljede, novi trener s novim zahtjevima na koje igrači nisu mogli odgovoriti. Slijedom zbivanja dođe lutanje u potrazi za rješenjima i na kraju nema ništa od trenerove vizije, a pritom igrači ne pružaju ono što su prije pružali. Izgubljena je dobra atmosfera, ali može se i vratiti jednim pravim rezultatom kao poticajem za uzlaznu putanju forme.
Jesu li pojačanja bili ključ priče? Pojačanja koja se nisu realizirala ove zime.
- U zimskom mercatu je puno teže dovoditi igrače. Ne znam kakvi su bili zahtjevi na relaciji trener - sportski direktor, ali skupog i dobrog igrača nije lako dovesti na ljeto, a kamoli zimi. Često se dovode besplatni igrači, pa od njih očekuješ da se bore za naslov prvaka. Tko god vrijedi, treba ga platiti. Razlog trenutnog rezultata sigurno nije u kadru. Igračima samo treba vratiti vjeru, nisu oni zaboravili igrati nogomet.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
"Sram me je ovoga što se događa u Dinamu! Bit će posljedica, ali za te ljude ovo je očito samo igra". Tim je riječima Ilija Lončarević komentirao sva događanja na Skupštini Dinama u podcastu ‘VAR soba‘. Sve ostalo o komešanjima u Dinamu, o tome što bi Dario Šimić mogao promijeniti u Maksimiru i koji mu je klub uzor, kao i najavu cijelog 25. kola SuperSport HNL pogledajte u novom izdanju podcasta posvećenog hrvatskom nogometu: