Ono surfaš, pratiš što tko objavljuje i tako naiđeš na jedan razgovor na net.hr od 6. ožujka ove godine, tijekom kojeg je Antonio Franja, za zagrebački ambijent zanimljiv, ipak nedokazani igrač u odnosu na svoju talentiranost, "po prvi put otkrio neke stvari iz života i karijere", pa je tako ispričao kako je "Inker svojedobno, to jest 2005. prodao Hajduku naslov prvaka".
Bum, što je sad to? Franja se zaigrao i eto otkrio kako su "bijeli" nečasno došli do naslova prvaka 2005., dakle onog kojeg su posljednji put osvojili prije 19 godina. Ala gušta, Franja se poslije 19 godina sjetio kako je to bilo, po njegovu uvjerenju… Ma, molim vas:
"Možda ću sad biti malo direktan i bezobrazan, ali mislim da je tad Inker, odnosno Inter, 2005. prodao prvenstvo Hajduku. Bila je to savršena ekipa koja je realno trebala osvojiti prvenstvo", tako tvrdi Antonio Franja.
"Nemam dokaz, to je moj osjećaj"
"Doslovce. Takav je moj osjećaj. Samo osjećaj, nemam konkretan dokaz, nego je to moj osjećaj. Neću nikad zaboraviti, bio je jedan sastanak na kojem sam stekao dojam, vidio u kojem će smjeru ići. Znači, mi se borimo za prvaka…
Dakle, detalj je sljedeći - sjedili su svi igrači i bio je tu predsjednik kluba Laljak. I na tom sastanku predsjednik govori:
‘Gledajte dečki. Trebate paziti malo, nemoj da osvojimo prvenstvo.‘ Ja slušam i ne vjerujem što čujem. Kao, da se klubu ne bi dogodilo što se dogodilo NK Zagrebu. Kao, osvojili su, a sad su pokleknuli. Da ne bi doživjeli tu sudbinu. Jednostavno, moj mozak u tom trenutku nije mogao izdržati da ne odgovorim. A u klubu sam bio ni mjesec dana. Gledaju me Ćorluka, Modrić, svi igrači, kao ono, kaj se ja sad imam javljati. Rekao sam predsjedniku da se ne slažem, jer u mojem sportskom duhu je da osvojim prvenstvo. Da nešto napravim. Zašto ne bi bili prvaci? Njima se to nije svidjelo, ali bilo me briga za posljedice. U startu sam vidio da se ne budem puno naigrao", dodao je Franja.
I što sada? Ništa drugo nego potvrditi da je Inter zaista imao šanse postati prvak. Trebalo je pobijediti Hajduk u Zaprešiću u pretposljednjem kolu prvenstva 2004/05. i gotova misa… Uoči tog dvoboja Hajduk i Inker su imali po 52 boda, "bijeli" su uspjeli odigrati 1-1 (strijelci Blatnjak u 69. i Gulić u 90.), pa je splitska škvadra praktično osigurala naslov zbog međusobnog odnosa sa zaprešičkim klubom: u prvom dijelu prvenstva Hajduk je bio bolji u Zaprešiću s 3-1 i Splitu 2-0, te u Ligi za prvaka na Poljudu s 5-1.
Inače, u toj odlučujućoj utakmici Inter je zaista bio bolji, premoćniji, ali su "bijeli" poveli s 1-0, dok su domaćini izjednačili tek u posljednjoj minuti utakmice.
Neshvatljiv potez Zdravka Mamića
U čemu je kvaka? U tome da Franja tumači kako je Laljak svoj govor održao pred igračima, konkretno je spomenuo Ćorluku i Modrića. Međutim, Luka Modrić je za "keramičare" igrao samo u prvom dijelu prvenstva, pa je u zimskom prijelaznom roku od strane Dinama povučen u Maksimir. Dakle, u slučaju da je Laljak tumačio "nemojmo osvojiti prvenstvo" eventualno se to moglo dogoditi u regularnom dijelu natjecanja, na kraju kojeg je (dakle prije nastavka u Ligi za prvaka), Hajduk bio vodeći s 42 osvojena boda, a Inker četvrti sa 35, znači sedam bodova manje.
I doista, u Ligi za prvaka tijekom prvih osam kola Hajduk se mučio, dobio svega deset bodova, a Inter čak 17, tako su odlučni susret dočekali poravnati s po 52 boda. Zanimljivo, momčad Srećka Bogdana igrala je furiozno i to bez Modrića, logična pretpostavka je da bi s Lukom moguće i pretekli Hajduka. No, Zdravko Mamić je povukao, može se kazati, neshvatljiv potez, kada je praktično nepotrebno vratio Modrića u Dinamo, koji je te godine igrao u Ligi za opstanak. Dakle, ne u Ligi za prvaka, nego onoj kolokvijalno zvanoj za "bedaka".
Eto, tako je zbunjeni Franja pobrkao lončiće, otkrio je nešto što se nije dogodilo. No, figurativno rečeno, pljunuo je na Inker i njegove ljude.