Hrvoje Vejić posljednji je kapetan Hajduka koji je podigao pehar osvajača naslova prvaka Hrvatske u bijelom dresu. Zadnje svibanjske subote te 2005. godine Bijeli su svladali Varteks 6:0, a Vejić je imao privilegij na Poljudu proslaviti titulu s kapetanskom trakom oko ruke.
- Nije bilo nikoga iz HNS-a, jednostavno smo iz vitrina uzeli pehar koji smo osvojili i godinu ranije. Ne mogu se točno sjetiti, mislim da mi je fizioterapeut Sisgoreo dao pehar i ja sam ga srčano uzeo. I danas tražim original fotografiju i ne mogu je naći – ispričao nam je Vejić u jednom dahu.
Uzeli smo Vejića kao sugovornika uoči početka drugog dijela sezone, pred odlučujuće utakmice u kojima će Hajduk pokušati vratiti naslov prvaka.
- Iskreno, nitko nije tada mogao zamisliti da ćemo poslije toliko godina voditi ovakav razgovor. Ne brojim te godine, muka mi je od tog brojanja - dodao je Vejić.
Nema alibija
Jednom se dogodilo da je Hajduk kasnije napadao titulu s velikim, ravnopravnim šansama s konkurencijom. U proljeće 2009. Bijeli su krenuli kao prvoplasirani nakon pobjede protiv Dinama u veljači. Ali, te sezone Bijeli su posustali u finišu prvenstva. Danas u drugi dio startaju s “minus pet” u odnosu na konkurenciju, ali i utakmicom manje.
- Žalim za Lokomotivom i Osijekom, s ta četiri boda bili bismo u puno boljoj poziciji. Znam, glupo zvuči “da smo”... Zato će trebati puno rada, puno pobjeda.
Raspored je Hajdukov adut na startu drugog dijela prvenstva.
- U početnih pet kola mogli bismo napraviti razliku. Nije to težak raspored, trebao bi Hajduk ući s nizom pobjeda u proljeće. Ako Hajduk neće dobivati Šibenik, Belupo, Dragovoljac... onda nema što tražiti. Prošle jeseni ključnih je šest velikih bodova izgubljeno u Šibeniku i Koprivnici. Sada je trener odradio pripreme s momčadi, a COVID se događa svima. Nema alibija s koronom, svi su kroz isto prošli.
Pripremne utakmice nisu baš obradovale navijače.
- Ono što navijače može radovati jest kraj jeseni kada je Hajduk dobio Dinamo i Rijeku. Logika kaže da bi nakon zajedničkih priprema Bijeli trebali biti još bolji. Moram reći, ne zanima me rezultat u pripremama. Igra nije bila na očekivanoj razini, iako je rezultat bio očekivan. Pred 12 godina imali smo u pripremama Hiroshimu, dobili 8:0 s pet golova u prvih pola sata. Dobro je da imaš rezultat i igru na priprema, ali bitno je samo prvenstvo. Ja sam uvijek ‘klasa optimist’, uvijek mislim da će biti bolje.
Momčad je ostala ista jer sutra na premijeri pravo nastupa nema ni Grgić. Kakav rasplet prvenstva predviđate?
- Momčad je formirana, stabilna. Napokon da znamo što igramo. Ha, rasplet...
Teško će se osvojiti naslov prvaka, ali ako ne osvojimo Kup nije dobro. Je li to imperativ, ne znam. Imali smo i 2005. Kup na Poljudu, pa nismo uzeli trofej. Ali, ruku na srce, nismo ga igrom ni zaslužili u te dvije finalne utakmice. Kup je ove godine najveća prilika da se vrati jedan trofej i to bi bio uspjeh nakon godina bez trofeja. Prvenstvo će biti puno teže, ali nije nemoguće. Međutim, Kup su dvije utakmice na svom terenu, a Dinamo je eliminiran iz Kupa. Istina je da zadnjih sezona Hajduk ima problema s domaćim utakmicama, a u mojih sedam godina ukupno u bijelom dresu, nikada nisam izgubio od Dinama na Poljudu. Možda se i taj segment vrati na proljeće.
Ove zime zasad bez pojačanja, a te 2005. ste doveli Kranjčara, Leku i Biščevića. Pojačavali ste se unatoč ulozi favorita.
- Cijeli vezni red se promijenio, investiralo se u ekipu. Kada imaš takvu priliku, onda je logično dovesti pojačanja. Vjerujem da ove zime nije bilo pravih rješenja. Čeka se Kalinić, taj stoper iz Portugala, ali vidim da su neizvjesni ti transferi.
Ne bih igrao za ništa
Financijska situacija je bitna razlika između 2005. i 2022. godine.
- Nije bilo financijske situacije tada. Uspoređivati uvjete u te dvije sezone je praktički neusporedivo. Današnji pritisak je uz to puno manji nego li je bio 2005. godine. Danas je Hajduk dugo bez trofeja, ali ipak su svi veseli i nasmijani unatoč četvrtoj poziciji u prvenstvu.
Bi li radije igrali u današnjim uvjetima nego u onim iz 2005?
- Ne bih igrao da budem četvrti, iako su danas bolji financijski uvjeti. Ima i danas pravih igrača, ali i mi smo imali grupu velikih klasa koji su zadržali međusobni respekt do današnjih dana. Kroz godine u Hajduku igrao sam Pletikosom, Srnom, Rapaićem, Carevićem, Kranjčarom, Lekom, Krpanom, Skokom, Đolongom, Miladinom, Neretljakom, Vukovićem... Bio sam sretan što sam dio takve grupe.
Nikad niste dobili angažman u Hajduku unatoč osvojena dva naslova prvaka i Kupu, te odigranih 265 utakmica u bijelom dresu.
- U Adriaticu sam odnedavno voditelj škole nogometa, radim s igračima od 2003. do 2010. godišta, od mlađih pionira do seniora. Ne razmišljam o angažmanu u Hajduku. Jedan od razloga jest i činjenica da se u zadnjih deset godina stvorila jedna neugodna slika o veteranima Hajduka. Oslikali su nas kao neradnike koji se hoće uvaliti na plaću, a ja znam da je istina drukčija. Da među veteranima ima ljudi koji puno znaju. Ako vrijediš, uvijek ćete netko prepoznati. Prije tri godine sam upisao trenersku Akademiju i idem svojim putem. Prošle godine je bila jedna opcija da Biliškov, Miladin i ja uložimo svoja sredstva u terenu Dalmatinca, da se tamo prebaci Otvorena škola. Nije prihvaćeno, Hajduk je sam napravio isti potez i meni je drago da klub napreduje, a mi smo se nastavili baviti svojim poslovima.
Kako biste procijenili stopere Hajduka u situaciji gdje se spominje dolazak Španjolca Ferra na posudbu iz Benfice?
- Ako gledamo aktualne stopere po imenima, Dimitrov je reprezentativac Bugarske, Katića sam pratio još iz Neretvanca. Ozljeda ga je malo poremetila, ali je odličan igrač. Elez je također klasa, imamo Simića koji je odličan, iskusan igrač. Svi oni imaju neke mane, ali je činjenica da ne pružaju ono što bi mogli.
Možda je razlog u sustavu igre, visokom presingu gdje su stoperi često ostavljeni na širokom prostoru?
- Ne znam, ali ne pružaju maksimum. Zašto to ne daju? Nisam unutra, pa je teško detektirati. Čudno mi je da Katić, koji je izuzetno jak u skoku, ne dobiva taj skok. Ne, nije do trenera, uvijek je do igrača. Nikada nisam trenera krivio kada bih igrao loše. Katić, primjerice, radi s profesorom Dadićem, kojeg poznajem kao iznimnog stručnjaka. Katiću zamjeraju da je pun mišića, ali ako gledamo sprintere na 100 metara, svi su nabijeni mišićima, pa su najbrži na svijetu. Hajduk u obrani definitivno ima igrače s imenom i prezimenom, a recite mi koga biste doveli za stopera? Van Dijka možda? Šalim se. Jesu li bolji stoperi Rijeke, Osijeka ili Dinama od stopera Hajduka? Ne bih rekao. Bjelica igra čvrsti blok, ali Hajduk igra visoki presing što nije lako. Dođe Rijeka, izleti u dvije kontre. Stoperima uvijek fali brzine jer napadači su uvijek u prednosti. Vezni red mora više pomagati, ako ispadnu vezni, onda je obrana u problemu. Prije 12 godina smo imali Skoku i Andrića u sredini, lakše je stoperima kada vezna linija natjera protivnika na izbijanje lopte. Ta dva zadnja vezna, to je srce ekipe. Kada spomeneš Andrića i Skoku, odmah ti dođe osmIjeh na lice. Taj posao trebali bi sada odraditi Fossati i Grgić, zato su dovedeni.
Kloppov nogomet
Koja vam je ambicija u nogometu?
- Raditi ono što mi se sviđa. Imam tu sreću da ne moram raditi ono što mi se ne sviđa. Bio sam u RNK Split pomoćnik treneru Radeljiću, ali neke stvari mi se nisu svidjele. S Radeljićem sam odlično surađivao, nije tu bio problem, ali morao sam otići. Da sam ostao ušao bih u svađu, ovako smo to izbjegli.
Imate ambiciju jednom postati prvi trener, samostalno krenuti u posao?
- Nemam još uvjete, u sljedećih godina dana namjeravam položiti UEFA A licencu i sportski menadžment na Aspiri. PRO licenca me još uvijek ne zanima. Radim u nogometu, na terenu se dobro osjećam s igračima. Pogotovo viših uzrasta gdje mogu neke taktičke zamisli realizirati.
Koji model nogometa preferirate, kojeg trenera najviše pratite?
- Nogomet Liverpoola s Jürgenom Kloppom - bez oklijevanja je odgovorio Vejić i objasnio:
- Guardiola je nogometni revolucionar, ima posjed, ali često kažem “daj pucaj da se nešto dogodi”. Meni se više sviđa Kloppova ideja bržeg osvajanja prostora, konkretniji nogomet. Žao mi je što nisam u igračkoj karijeri dobio priliku zaigrati u Premiershipu. Danas je lakše, u moje doba je trebalo 75% nastupa u reprezentaciji.