Igrala se sudačka nadoknada na Šubićevcu, Hajduk je imao minimalnu prednost pogotkom Jana Mlakara, a onda je u 97. minuti uslijedio šok. Ivan Dolček, igrač Splićana na posudbi u Krešimirovu gradu, nanišanio je donji kut Kalinićevih vrata, i zatresao mrežu za bod Šibenčana. Dva dana kasnije, ispostavilo se kako je dobro zatresao i strukture Hajduka, koji je u ponedjeljak odlučio raskinuti suradnju s litavskim trenerom Valdasom Dambrauskasom.
"U javnosti se stvorila slika kako je drugo mjesto realnost za nas. Možda je to točno, međutim, mi se s tim nećemo i ne možemo zadovoljiti. Drugo mjesto tek treba izboriti, a klub mora težiti najvišim ciljevima. U tom kontekstu treba gledati ovu odluku, jer na nama nije samo da rješavamo, nego da i predviđamo probleme", riječi su predsjednika kluba Lukše Jakobušića.
Sada već bivši trener kormilo "bilih" preuzeo je početkom studenoga prošle godine, a njegov dolazak dočekan je s fanfarama i oduševljenjem hajdučkog navijačkog puka. Otprije je bio poznat hrvatskoj javnosti kao trener koji je napravio puno toga s, dotad, uglavnom, anonimnom Goricom. Dobar posao u Turopolju kupio mu je mjesto na klupi bugarskog Ludogoreca, koji mu je bio postaja prije dolaska na Poljud.
"Ovo je vjerojatno najemotivniji i najsretniji dan u mojem životu", zborio je tako Dambrauskas 26. svibnja ove godine. Bila je to noć kada je Hajduk uzeo prvi trofej nakon devet godina čekanja, pobjedom u finalu Kupa protiv Rijeke na Poljudu. Navijači su ga nosili na rukama, a i on sam je svojim izjavama davao do znanja kako se dugoročno vidi na klupi Hajduka. Ni on sam, ali ni rijetko tko drugi, nije mogao očekivati kako će se rastati s klubom nešto manje od četiri mjeseca kasnije.
Tandem koji je obećavao
Dojam je bio kako je Dambrauskas dio nekog dugoročnijeg projekta. Nije novost kako Hajdukova uprava voli mijenjati stratege. On je "izdržao" na klupi 314 dana, a gledajući prosječni bodovni učinak od 2,05 bodova u 37 utakmica, najefikasniji je trener splitskog kluba još od Ante Miše u razdoblju između 2008. i 2009., koji je u 24 utakmice prosječno osvajao 2,08 bodova. Naravno, u tu statistiku nismo ubrajali trenere koji su bili "vatrogasna rješenja", nego one koji su ipak proveli jedno konkretnije vrijeme na klupi.
Jens Gustafsson bio je rješenje Hajduka na početku prošle sezone, također dočekan s velikim najavama, međutim, ubrzo se pokazao kao promašaj. Šveđanin je bio anonimac za hrvatsku javnost, nije se znalo što se može očekivati, dok je Dambrauskas ipak stigao s renomeom trenera koji je stvorio respektabilnu momčad od Gorice, uz kadrovske poteze koje je vukao Mindaugas Nikoličius. Ponovni susret litavskog tandema probudio je velike nade za renesansu kluba, mnogi su pomislili: "ako su ono napravili s Goricom, sigurno će imati rezultat i u Hajduku".
Gledajući trenutni roster, teško se sjetiti vremena kada je Hajduk djelovao tako snažno na papiru. U razdoblju od dolaska Dambrauskasa do danas, vrijednost momčadi na Transfermarktu porasla je za 17 milijuna eura, pa tako danas ona iznosi 46,3 milijuna. Puno se toga može pripisati i transfer politici dovođenja igrača, koji su automatski podizali vrijednost momčadi, ali istodobno i kvalitetu u svlačionici, što znači da je Dambrauskas imao veće mogućnosti.
Nerealni ciljevi
Trofej, ali i drugo mjesto u prvenstvu, koje je Hajduk čekao od 2012., nisu bili dovoljni za njegov ostanak. Gledajući društvene mreže splitskog kluba, morali biste se pošteno namučiti kako biste pronašli neki komentar koji podržava takvu odluku kluba, što upućuje da su navijači nezadovoljni, odnosno, kako smatraju takvu odluku ishitrenom i nepotrebnom.
Nije tajna kako se Hajduk mučio s igrom na ulasku u sezonu, a mnogi su kao jedinu zadovoljavajuću utakmicu izdvojili onaj prvi susret protiv Vitórije na Poljudu. Jakobušićeva izjava o predviđanju problema i dugoročnoj viziji, nekako ne ide u sklad s njegovim potezima i pomalo iznenađujućom smjenom trenera. Nije li dugoročna vizija pružanje prilike mladim igračima, umjesto dovođenja 34-godišnjih napadača? Ne ubrajaju li se u dugoročnu viziju transferi, umjesto posudbi, na koje se Hajduk dobrim dijelom oslanjao posljednje dvije godine? U konačnici, nije li dugoročna vizija davanje prilike treneru koji je uzeo prvi trofej nakon devet godina i odveo klub do najvišeg plasmana u prvenstvu u posljednjih deset sezona?
Ipak, Jakobušićeva izjava o narativu drugog mjesta, točna je. Teško je očekivati da će Hajduk "preko noći" ići ukorak s ovakvim Dinamom koji niže europske uspjehe i "u šahu" drži jedan Chelsea, a HNL izazove rješava bez puno problema. Trener nije najveća prepreka iskoraku Hajduka, ta prepreka su prije svega nerealni i preambiciozni ciljevi, za čije ispunjenje uprava kluba očekuje najkraći mogući rok. No u svijetu vrhunskog nogometa, to tako ne ide.