Hrvatski dragovoljac umalo je „pofrigao” šampionske ambicije Hajduka, kad je zabio Matija Frigan, a Hajduk igrao pokidano, kako to već igra često u posljednje vrijeme (izuzetak je lavovski borbena utakmica kontra Dinama) pomislili smo ono Oliverovo „a sad adio”..., piše Slobodna Dalmacija.
I kakvo će to bit vjenčanje Marka Livaje...
E, ali, ne lezi vraže, centrirao je Lovrencsics, a mladoženja Livaja zabio maestralno glavom i time nam na najbolji način odgovorio na javni poziv, Livaja, zabij, vrime je! Evo me, kao da je uzviknuo!
Bome je zabio, prekinuo post, ovo mu je 23. gol i hajduci mogu zahvaliti mladoženji, a Drmić neka ga sad proba uhvatiti...
Hajduk je pobijedio zasluženo, ali bolje ne pitajte o igri, jer stalno nešto kritiziramo i žugamo i neki nam prigovaraju da smo se „napenalili” na trenera koji nam je - simpatičan. Profa od prvog dana uživa naše simpatije kao osoba, ozbiljna i predana, ali da nema igre, nema, pa se to i sinoć vidjelo.
Tri kola do kraja Hajduk je inkasirao tri boda, a kako je to sve bilo, malo ćemo secirati...
Sjajno počeli
Bio je furiozan početak, hajdučki, s motivom do neba, srušimo protivnika odmah, na forcu. Dok možemo... Livaja gol, nije gol, ofsajd, ubrzo Nikola Kalinić gol i to je bilo 1:0... I onda je balun, balon, izdušio. Kao da su ga iglom probili. Puuuffffff.....
Brzo potonuli
Hajduci su brzo potonuli, počeli su igru bez igre, valjda su pomislili da je jedan nula dovoljno protiv fenjeraša, utakmica je zaronila u dosadu...
Frigan umalo pofrigao ambicije
Olako tretiranje baluna na sredini, izgubljena lopta i blic-akcija Brtan-Bristrić–Frigan šokirala je „bijele”. Istina je da je Hajduk zaigrao u šarenom, prinudnom sastavu, ali je na sceni bila nesigurnost koju prepoznajemo od ranije i „dragovoljci” su je kaznili. Kad su mogli dobit Rijeku, zašto se ne bi i na Poljudu pokazali u najboljem svjetlu.
Ljubičić umjesto Melnjaka
Bilo je jasno i Dambrauskasu da sve to ne valja, zaredao je injekcijama s klupe, već je velika stvar da je stavio Pukštasa od prve minute znajući da je ovo važno, a s juniorima što bude. Pa je onda pojačao i napad, na sve ili ništa, borbeni Ljubičić umjesto beka/stopera Melnjaka (Čolina je bio lijevo krilo). Forca Hajduka iz petnih žila, da ne izgubi do kraja šampionsku utrku već sinoć. Uvalio je Profa s klupe i mladog Brajkovića, 16 godina ima, neka (mu) se piše.
Livaja, goool!
I onda centaršut Lovrencsicsa s očima, ono što je falilo, trebalo, što Mikanović ove večeri nije izveo, savršeno odmjeren centaršut odmornog Mađara pronašao je Livaju, bio je to smokvin list na Hajdukovu igru. Da petice pretvori u šestice. Zabio je Livaja kad je najviše trebalo za miran vikend. Utakmica koja je umnogome podsjetila na porođajne muke pobjede nedavno protiv Šibenika. Mučenje do gola, Hajduk daje dva pogotka samo ako mu protivnik jednoga zabije...
Hajduku ostaju bodovi, gostima svaka čast na trudu, trenerima Draganu Tadiću i Krešimiru Sunari (starom znancu, igraču Hajduka, ujesen je trenirao Primorac iz Biograda).
Hajduku osim bodova ostaju i problemi igre, kako je popraviti do finala kupa ne znamo, ali s tri boda u džepu lakše je i o tome promišljati.
S aspekta Hajduka, bilo je uzbudljivije nego što je trebalo biti.