Nekada nije bilo toliko znanstvenih “radova” u najavama utakmica. Nije bilo ni tzv. modernih (stranih) izraza unutar tih “znanosti”, a kojim nas brojni akteri unutar i okolo nogometa svakodnevno, kao, obogaćuju. Ono tranzicija, a ne protunapad, clean sheet, a ne čista mreža, winger, a ne krilni igrač, build up, a ne graditi... Dio je to novog rječnika stare igre, koji bi trebao valjda doprinijeti i domaćem nogometu u kontekstu suvremenog praćenja trendova.
Čudno bi bilo da je suprotno
Riječi nisu djela, pa je onda primjerenije fokusirati se na ono što prikazuju dva najjača domaća kluba u nogometnom smislu, na terenu. Hajduk je dakle kvalitativno inferioran kadru Dinama, koliko su i financijski Modri moćniji od Bijelih. Epilog tih odnosa vidi se na tablici učinka. Hajduk je na minus 12 bodova, i to u sezoni u kojoj je Dinamo ostvario bitno više neuspjeha u HNL-u nego inače. Drugim riječima, na djelu je i određeni pad izražene Dinamove nadmoći, ali Hajduk se nije poboljšao kako bi smanjio jaz učinka u odnosu na rivala. Štoviše, Bijeli su u odnosu na prošlu sezonu vidno kvalitativno pali. Ne može se takav trend, neovisno o statusnim moćima, uvijek pravdati manjim financijskim resursima. Istina je da je odnos lako čitati kroz brojke, recimo, posljednje tri sezone. Hajduk je uložio 2,5 milijuna u pojačanja, a prodao je igrače za 22,4 milijuna eura. U istom razdoblju Dinamo je kupio igrače za 26,5 milijuna, a prodao za 71,4 milijuna. Unatoč tim drastičnim razlikama, prošle je sezone u četiri derbija Hajduk bio bolji, upisavši dvije pobjede, remi i poraz (4:3). Ove sezone je u tri dvoboja Dinamo upisao dvije pobjede i remi, uz gol razliku 8:2. Činjenica da i u slabijem izdanju Modrih, Bijeli djeluju slabije, upućuje na problematičnost nogometne igre splitske momčadi. S obzirom na stalne mijene kadra i struke, takav diskontinuitet ne čudi. Čudno bi bilo da je suprotno.
Kako ovaj derbi ama baš ništa natjecateljski ne znači, očekivali bismo da Ivan Leko i Igor Bišćan na travnjak pošalju momčadi koje će prioritetno igrati nogomet. Ukoliko i u ovom odnosu prevlada ona alibi teza, derbi je uvijek derbi, pa se fokusiraju na “raditi nogomet”, onda ćemo svjedočiti siromašnoj igračkoj predstavi i manjku istinskih novotarija nogometa, a to je ofenzivniji pristup i nadigravanje. Taktički nas ne mogu iznenaditi, sve je već izmišljeno, odrađivano i analizirano, pogotovo uz fraze anglicizma. Ono što bi nas najviše razveselilo to je nadigravanje, a ne “defenzivni blok”, majstorije kao Sahitijeva golčina (Varaždin) s desnom vanjskom i nakon sjajne akcije, ili fantastična minijatura Ljubičić-Baturina za gol Ivanušeca (Slaven Belupo). Akcije tehničkih bravura, vizija igre, vica, utrčavanja u prazan prostor, brzog dodavanja. Nogomet. Suvremeni.
Trik ili uzbuđenje
Ivan Leko treba biti hrabriji i opušteniji, manje opterećen da sve predvidi i prenese momčadi da odradi. Utakmica je zapravo odraz prilagodbi događanja na terenu, sposobnost prilagodbe i improvizacije. Igor Bišćan je HNL komotnije situacije, ali njegova je misija ljetna, europska. Za tamo treba imati proaktivnu igru, ofenzivniju, i sada strategiju kako je stvarati do srpnja.
Derbi je stvaranje dojma svetkovine dok ne počne igra, a tek temeljem igre ćemo znati je li to bio samo uobičajeni reklamni trik ili doista uzbudljiva nogometna predstava za punije tribine. O trenerima najviše ovisi...