Za desetak godina sigurno će se pisati o velikoj generaciji trenera Marijana Budimira. Generaciji koja je Hajduku donijela prvi Final Four Lige prvaka mladih. Bez obzira kakve će rezultate Akademija splitskog kluba imati u godinama koje dolaze, prvi odlazak na završnicu juniorske Lige prvaka ostat će upisan kao premijerni doseg splitskog kluba, ali i hrvatskog nogometa u ovoj uzrasnoj kategoriji. U povijest su već ušli, samo je pitanje s kojim rezultatom. Prvi izazov je u petak protiv AC Milana (18.00, Ženeva), ali zna se kada je utakmica i s kim se igra. Ono što će ostati kao jasni benefit odlaska Bijelih na završni turnir, jest priključenje juniora prvoj momčadi Hajduka. Na koga možemo računati, kakva je perspektiva aktualne momčadi?
Pitanje je jasno, ali i odgovor također. Perspektiva je velika, jer već su najmanje petorica uključena u rad prve momčadi. Rokas Pukštas i Luka Vušković standardni su prvotimci koji su “spušteni” od Leke u Budimirovu momčad, a uz njih s prvom ekipom proljeće je otvorio Marko Capan, te Roko Brajković, dok je Niko Đolonga debitirao prošle nedjelje u Rijeci.
Putanja je već određena
Stoper, dva veznjaka, krilni napadač koji može igrati i bočnog (Brajković), te desni bek Đolonga. Petorica igrača koji sigurno imaju velike šanse sljedeće sezone biti u ozbiljnim kombinacijama za seriju nastupa. Đolonga jer Hajduk traži alternaciju za desnog beka, Brajković primarno na krilnoj poziciji, a Pukštas, Vušković i Capan redom su bilježili i uloge startera. Uz njih petoricu, nismo zaboravili ni Prpića, još jednog igrača iz generacije 2004. koji je nažalost zbog ozljede već dva mjeseca out u prvoj ekipi. Da je zdrav i spreman, bio bi vjerojatno i s juniorima u Ženevi, jer Prpić je dio generacije koju je trener Budimir doveo do završnice.
Petoricu iz Ženeve smo već zabilježili, putanja njihove karijere već je praktički određena. Ali, nisu jedini, još najmanje petorica “pucaju” na prvu momčad, tim više što će, posljedično rezultatu u Švicarskoj, jačati i pritisak javnosti da se mladim hajdukovcima pruži šansa na Poljudu, a ne primjerice u partner-klubu Radomlju što je do sada uglavnom bio slučaj.
Ofenzivci 2004. godišta
Jere Vrcić i Mate Antunović predvode drugu skupinu, igrače koji igrama pokazuju da u njihovim nogama ima naznaka za vrlo interesantne igrače. Vrcić u Ženevu ide kao prvi strijelac Hajduka u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka, ali Antunović je s tri pogotka u tri posljednje, ujedno i najjače utakmice, pokazao klasu. Obojica su ofenzivci 2004. godišta koji su ove zime prošli pripreme s prvom ekipom, ali konkurencija u napadu je toliko velika da jedan Marin Ljubičić nije prošlog ljeta čekao priliku u Hajduku već je otišao na posudbu. Vrcić je hitri dribler, dok je Antunović klasična, jaka “devetka”. Dva napadača iza kojih je ofenzivni vezni, iznimno zanimljivi Noa Skoko, reprezentativac U-17 kojeg “vabi” i Australija. Odlična kontrola lopte, igrač-kreator. U sredini je Ante Kavelj, zadnji vezni koji je skrenuo pozornost upravo igrama u Ligi prvaka mladih. Korektor veznog reda koji je uz to hladnokrvno poslao Bijele u polufinale sa zadnjim jedanaestercem u Dortmundu. Kao peti igrač iz ove skupine pojavljuje se Šimun Hrgović, lijevi bek koji je također odradio zimske pripreme u Novigradu.
Desetoricu smo spomenuli, ali bez oklijevanja može se konstatirati da su najmanje petorica već u prvoj momčadi. Uz Pukštasa, Vuškovića i Capana, bit će mjesta za još minimalno dva igrača iz Budimirove generacije. Hajduk će ovog ljeta tražiti pojačanja, međutim, plasiraju li se Bijeli u europsku jesen, morat će biti prigoda i za mlade.
Time će i rezultat iz Ženeve dobiti pravu potvrdu kvalitete, jer glavni cilj Akademije ipak je odgovor na pitanje “koliko je igrača stiglo do prve momčadi?”.