Iza nas je prvi dio sezone, odigrano je gotovo pola prvenstva (17 od 36 utakmica) i može se podvući crta pod jesensko natjecanje. Dinamo je opet krasopisom ispisao svoju priču, lijepu je i uspješnu jesen silovito začinio na Rujevici, “plavi express” projurio je Kvarnerom, učvrstio prvu poziciju, ali i produbio riječku krizu.
Već sad je, objektivno gledajući, dominantni Dinamo stavio jednu ruku na trofej namijenjen prvaku. Iako će biti još dosta borbi do 3. lipnja i posljednjeg, 36. prvenstvenog kola, trebali bi se dogoditi tektonski poremećaji u Maksimiru, uz divovske korake na Poljudu i u Gradskom vrtu, pa da Hajduk, ili Osijek, svrgnu Plave s trona.
Livaja nije dovoljan
Dinamo je odigrao ukupno 30 utakmica, uvjerljivo najviše od svih, ne samo u HNL-u, nego i u Ligi prvaka. I uspješno je jedrio nerijetko nemirnim morima, bio je konkurentan u vrlo jakoj skupini Lige prvaka, zaradio je velik novac, ali istodobno nije zanemario domaću ligu. Štoviše. Trener Ante Čačić “papagajski” je ponavljao “domaće je prvenstvo najvažnije, od toga živimo” i svlačionica ga je u stopu pratila. Unatoč teškim europskim iskušenjima, Modri su bili uvjerljivi u HNL-u i na odmor odlaze sa šest bodova više od Hajduka, te čak 11 više od Osijeka. Uz utakmicu manje (gostovanje u Puli)...
Samo dva remija (Varaždin, Hajduk) i jedan poraz (Osijek), uz 13 pobjeda, potvrda su Dinamove superiornosti. Momčad koju je proljetos probudio trener Ante Čačić, udahnuvši joj i vrativši tada izgubljeno samopouzdanje, pogubljeno u taktičkim i mentalnim labirintima Čačićeva prethodnika, Željka Kopića, neprijeporno je kvalitativno najjača u Hrvatskoj. Pokazali su to i jesenski rezultati, koji su svakako temelj za proljetni optimizam i nastavak ovog šampionskog niza.
Hajduk je opet prvi pratitelj aktualnog prvaka, Hajduk je opet s velikim ambicijama ušao u novu sezonu, ali nije napravio potrebni korak prema naprijed. Hajduk je i dalje “Livaja i još desetorica”, ima i dalje velike probleme na planu igre (uz objektivnu limitiranost igrača), ni promjena trenera nije donijela bolji umjetnički dojam, a ni bodovni ulov. Vidjet ćemo kakve će poteze povući vodstvo Hajduka u prvenstvenoj stanci, no valjda je svima, ne samo u Splitu, jasno da Livajina neprijeporna kvaliteta nije dostatna za ostvarenje najviših ciljeva. Ma koliko Livaja bio idoliziran, gdjekad čak i u toj mjeri da se stjecao dojam kako je veći od kluba u kojem igra.
SB razbio četvorku
Očito je bilo obostrano zasićenje trenera Nenad Bjelice i osječke svlačionice, pa se nakon iscrpljujućih “dvorskih borbi”, u kojima je Bjelica očekivano morao napustiti Gradski vrt, momčad vratila igranju nogometa i u drugoj je četvrtini prvenstva nadoknađivala propuste s prvenstvenog starta.
A “veliku četvorku” hrvatskog nogometa “razbio” je preporođeni Slaven Belupo, momčad kojoj je trener Zoran Zekić dao svoj “štih” i pobjednički gard. Slaven Belupo svakako je bio, uz susjede iz Varaždina, povratnike u elitno društvo, najugodnije iznenađenje, dok je najveće razočaranje bila Rijeka. Lutanje u potrazi za trenerom, nakon apsolutno promašenog prijelaznog roka, rezultiralo je lošim igrama i rezultatima, najgorim u razdoblju vladavine Damir Miškovića. Bivši sportski direktor, Robert Palikuča, ostavio je kaos na Rujevici nesuvislim dovođenjem igrača i teško je sad sve vratiti na “tvorničke postavke”, na kakvima je Rijeka živjela desetak godina.
Samo jedna pobjeda i četiri remija (uz utakmicu manje) pogurnuli su Goricu na dno i od lanjske borbe za Europu, klub iz Velike Gorice sad drži “fenjer” i pred njim je grčevita borba za ostanak. Istra, Lokomotiva i Šibenik (kralj remija - čak deset!) jesenas su oscilirali, u donjem su domu ljestvice i sigurno se još uvijek ne mogu opustiti i moraju jednom okom motriti na proljetna izdanja Gorice, koja će se valjda do siječnja oporaviti od iznenadnog prošlotjednog napada koronavirusa.
A nadajmo se da će u tom, drugom dijelu suđenje biti bolje nego što je bilo u ovih 17 kola. Ako je nešto pozitivno, onda je to svakako spoznaja da su na sudačkoj sceni nova imena i lakše im je oprostiti pogreške. Međutim, oni sude sve više utakmica i neiskustvo im, unatoč mladosti, neće moći više biti opravdanje.