Mogli bismo ustvrditi da je Dinamo prošle nedjelje u Šibeniku vjerojatno najspontanije proslavio naslov prvaka otkako je HNL-a. Navijači su utrčali u teren, skinuli igrače “do gola”, ljubilo se i grlilo, fotkalo, pjevalo... To su one proslave iz srca i duše, a takve su najbolje, takve zauvijek ostaju u memoriji, o njima se priča unucima.
Večeras je također bilo prekrasno u Maksimiru, navijači i klub su se pobrinuli da se nova titula proslavi na spektakularan način, kako dolikuje najboljem hrvatskom klubu. Sve je bilo organizirano na sjajan način, stadion je bio pun, kao i srca plavih navijača. Dinamova fan zona bila je organizirana od raskrižja Svetice - Maksimirska cesta prema Ticket pointu, a u njoj su se navijali mogli zabaviti uz glazbu, napuhance, družeći se s maskotom, lavom Plavkom, nakon čega je slijedilo gledanje utakmice na velikom videozidu i nastavak veselice.
Kopanje po memoriji
Zavirili smo malo u prošlost, kopali po memoriji kako bismo se sjetili koja je proslava prvaka Modrih do sada bila najspektakularnija. Nije trebalo previše probirati po sjećanju. Bila je to ona 10. svibnja 2008. godine. Na taj dan prije 16 godina od maksimirske publike oprostio se - Luka Modrić! Utakmica s Rijekom koju su Modri dobili sa 6:1 bila mu je posljednja u Dinamovom dresu u Maksimiru. Još je odigrao uzvratni ogled finala Kupa protiv Hajduka na Poljudu, te se onda otisnuo u Tottenham, s kojim je sve bilo dogovoreno već prije. Ta utakmica s Rijekom odigrana je tri dana nakon prve utakmice finala Kupa protiv Majstora s mora također u Maksimiru, Modri su pobijedili s 3:0. Ova posljednja Modrićeva utakmica u Maksimiru odigrana je u svečanom ugođaju pred 20 tisuća gledatelja. Modri su već bili osigurali naslov prvaka, bio je to tada treći u nizu...
Na istočnoj je tribini bio transparent “Luka, fala ti”. Modrić na toj svojoj posljednjoj maksimirskoj utakmici nije zabio pogodak, ali je oproštaj bio dirljiv. Tadašnji trener Modrih Zvonimir Soldo u 80. je minuti u igru poslao Sammira, a prema klupi je posljednji puta u plavom dresu krenuo kapetan, najbolji igrač i, dakako, jedan od najboljih dinamovaca ikad. Cijeli se stadion ustao na noge i ovacijama zahvalio hrvatskom reprezentativcu za sve igre koje je pružio u modrom dresu. Na svakom Modrićevom pokretu vidjelo se da iznimno emocionalno doživljava rastanak s Maksimirom.
Maksimir je gorio
Dok su ga suigrači podignuli na ruke, igrači Rijeke su pljeskali zajedno s cijelim stadionom. U Lukinom oku zacaklila se suza, a nakon izlaska pohitao je u obilazak cijelog stadiona koji ga je ispraćao skandiranjem “Luka, Luka” ili “Luka Modrić”...
Kad je sam Modrić mahnuo u smjeru ispisanih riječi zahvale, kad je optrčao počasni krug pri oproštaju s Dinamovim navijačima, pomalo je sjetna bila “sinkronizacija slike i tona” jer s razglasa je baš tada odzvanjao stih: “...nikad više vratiti se neće...” Nakon što je podigao svoj treći uzastopni naslov prvaka Hrvatske, Modrić je zajedno sa suigračima otišao na sjevernu tribinu proslaviti naslov s Bad Blue Boysima, da bi se nakon odlaska svih suigrača s travnjaka Modrić na poziv navijača još jednom vratio na sjever i posljednji puta pozdravio Boyse.
- Jedva sam suzdržavao suze. Ne znam, teško mi je. Tužan sam što idem, ali to je korak više u mojoj karijeri. Veselim se, osvojili smo naslov, na najljepši način smo završili sezonu. Opraštam se od Dinama i naših divnih navijača, u Maksimiru sam proveo sjajne trenutke. Imamo najbolje navijače na svijetu, hvala im na svemu. Prvi put sam i ja predvodio navijanje, bilo je super - kazao je Luka na oproštaju od Maksimira.
Plave je tog proljeća vodio trener Zvonimir Soldo, a Riječane Zlatko Dalić. Zanimljiva je igra sudbine, trener Rijeke s te utakmice točno je deset godina kasnije u izborničkoj ulozi s Modrićem došao do – finala Svjetskog prvenstva. Na riječkoj je maksimirskoj klupi, dakle, sjedio Zlatko Dalić, s kojim su u projektu Svjetskog prvenstva deset godina kasnije sudjelovala još dvojica igrača iz Dinamove udarne postave toga dana. Mario Mandžukić na samome terenu i Ognjen Vukojević, koji je na SP-u u Rusiji bio član Dalićevog stručnog stožera. Bila je to proslava naslova prvaka koja će definitivno zauvijek ostati u sjećanju. Niti jedna druga upravo zbog oproštaja Luke Modrića nije se s njom mogla mjeriti. Maksimir je stvarno gorio...
Zgodna proslava
Zgodna proslava prvaka zbila se i 2006. godine, baš pobjedom protiv Hajduka 1:0, a jedini pogodak postigao je Luka Modrić. Na maksimirskom stadionu okupilo se 30 tisuća gledatelja, svi su navijači na ulazu u stadion kao poklon dobili plavu majicu s natpisom “ZG Dinamo-prvaci 06”, te je na tribinama upriličena dotad neviđena fešta u plavom. Bez obzira što je naslov za Dinamo osiguran već odavno, gledatelji su utakmicu s Hajdukom očekivano prepoznali kao idealan način za obilježavanje naslova. Maksimir su uoči početka utakmice zagrijali Colonija i Baruni, a uz zvuke Dinamove himne nekoliko minuta prije početka u nebo je pušteno tisuće bijelih i plavih balona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....