Ivan Jurić neupitno je sjajan trener, da nije ne bi bio na klupi Torina tri godine, a prije toga dvije na klupi Verone. Obje je klupe napustio svojom voljom, tražeći ambiciozniji klub s kojim bi se mogao boriti barem za mjesta u Europi. S Veronom ili Torinom mogao je do 9. mjesta, što je realno bilo iznad kvalitete kadra kojeg je imao u svlačionici.
Jurić u Italiji nije bio poznat samo po svom sjajnom radu, nego je bio na glasu je i kao vrlo osebujan trener, eksplozivan, koji ruši sve prepreke pred sobom. U Italiji je prije nekoliko godina netko napisao da je "trenerska tempirana bomba", opisujući njegovu narav, te objašnjavajući kako je stalno u svađi s nadređenima. Na žalost po Hajdukove navijače, ispalo je kako je "tempirana bomba" eksplodirala prije nego što je i zakoračila na Poljud...
Što se dogodilo Ivanu Juriću? Zašto je odustao od već dogovorenog dolaska?
Jurić se nekoliko dana intenzivno sastajao s Nikolom Kalinićem, koji ga je još u srijedu uspio privoljeti da sjednu za stol. Nekoliko sati kasnije Jurić mu je rekao da ga jako zanima dolazak na Hajdukovu klupu. I odmah se bacio na posao.
Jurić je nakon nekoliko dana proučavanja shvatio da je prenaglio s odlukom da preuzme Hajduk
Kažu da je već te noći pogledao nekoliko utakmica, kako bi vidio koga Hajduk ima na raspolaganju. U četvrtak, petak i subotu nastavio je intenzivno secirati sve što ima u svlačionici, a paralelno je istraživao kakav potencijal se skriva u mladićima koji su osvojili juniorsku Ligu prvaka, te ostalima koji su u Akademiji.
U međuvremenu su predsjednik Bilić i sportski direktor Kalinić dogovorili s novim trenerom sve stavke ugovora, kao i tražene ovlasti, što je u nedjelju blagoslovio i Nadzorni odbor. Pisali smo kako je Jurić dobio odriješene ruke u prijelaznom roku, naravno u okviru Hajdukovih mogućnosti. Ničeg više nije bilo spornog, ostalo je samo finiširati ugovor.
I onda se dogodio dramatičan preokret.
Čini se da je u Jurićevim razmišljanjima presudno bilo nedjeljno jutro. Nakon što je sažeo sve što je nekoliko dana i noći proučavao, Jurić je očito spoznao da na Poljudu nema kadar kakvom se nadao. Posebno ne među mladim igračima, koji se do sada nisu imali priliku pokazati u Hajdukovom seniorskom dresu. A u prvoj momčadi bilo je previše igrača koji mu se nisu dopali.
Pisali smo puno puta o tome da je Hajduk proteklih godina doveo previše igrača koji nemaju tjelesnu moć, ili brzinu, kao i sposobnost da svih 90 minuta igraju u oba pravca, a kod Jurića samo takvi imaju mjesto u momčadi. Sjetite se kako je vodeći Torino početkom ožujka na jedan način osramotio srpskog reprezentativca Nemanju Radonjića, kojeg je uveo kao zamjenu da bi ga već 14 minuta kasnije izveo iz igre. Radonjić u tih 14 minuta nije ispoštivao ono što je Jurić od njega tražio, a na prvom mjestu bila je igra u oba smjera.
Što bi se promijenilo da je Hajduk Juriću pripremio ugovor u subotu i da ga je potpisao? Koliko bi i tada imalo smisla inzistirati na treneru koji je shvatio da je negdje gdje ne želi biti?
Sljedeći problem koji je spoznao bila su moguća pojačanja. Jurić je radeći u Veroni i Torinu navikao da ne može dovoditi provjerena pojačanja, nego bitno jeftinije igrače koji su tražili klub u kojem bi se afirmirali. Jurić je taj dio u Italiji sjajno odrađivao, pa su Verona i Torino u mnogim slučajevima na takvim igračima jako dobro profitirali, najprije rezultatski, a onda i financijski, nakon što bi ih prodali većim klubovima.
Nažalost, Hajduk si ne može priuštiti ni igrače takve razine. Razloga je nekoliko - čak i takvi koštaju nekoliko milijuna eura, a i većina njih ni ne želi doći u našu ligu. Malo koji će između Hajduka i Torina odabrati dolazak u HNL. Lako je moguće da je Jurić - kojem je odmah bilo jasno da Hajduk treba nove igrače praktički u svakoj liniji - nazvao nekoga od ciljanih pojačanja, te da je shvatio da ih ne može dovesti.
Najkraće rečeno, Jurić je nakon nekoliko dana proučavanja shvatio da je prenaglio s odlukom da preuzme Hajduk, da su emocije bile te koje su nadjačale njegove trenerske postulate. I da mu je bolje odmah odustati nego se uhvatiti misije u kojoj se nije vidio, za koju je da bi uspjela realno treba dug period, puno duži od jedne sezone. Što ga je jako pokolebalo i na koncu dovelo do toga da povuče dogovor.
Sve je to legitimno, Jurić je odrastao na Poljudu, Hajduk je njegov klub, te kad priča o njemu sigurno ne može biti čvrst i miran kao što se to događa kod poziva nekog inozemnog kluba. Međutim, njegova je emocija izazvala ogromnu detonaciju na Poljudu i ostavila je veliki krater, koji opasno prijeti Hajduku.
Jurić to nije smio napraviti, morao je najprije pomno razmisliti, izanalizirati sve što ga čeka u Splitu, pa onda donijeti odluku. A ne odlučiti, pa tek onda analizirati.
Bilić i Kalinić su pak ti koji sada moraju snositi posljedice teškog nokauta koji im je zadao Jurić
Što bi se promijenilo da je Hajduk Juriću pripremio ugovor u subotu i da ga je potpisao? Koliko bi i tada imalo smisla inzistirati na treneru koji je shvatio da je negdje gdje ne želi biti? Teško bi takav "brak" potrajao, poglavito s Jurićevim temperamentnim karakterom, a onda i rezultatskim imperativima koji su u Hajduku neizbježni, posebno kad na klupi sjedi za hrvatske prilike tako veliko ime. Koliko bi navijača imalo razumijevanja i strpljenja za "proces obnove" koji bi Jurić morao pokrenuti?
Predsjednik Ivan Bilić i sportski direktor Nikola Kalinić zajedno nemaju tri mjeseca staža na funkcijama koje obnašaju. Ne u Hajduku, nego uopće u karijerama. Svi su oni, zajedno s članovima Nadzornog odbora kluba, ispali nedorasli funkcijama koje obnašaju. Premda u "slučaju Jurić" nisu oni bili ti koji su upropastili dolazak već dogovorenog trenera. Koliko god oni bili neiskusni, krivnja je ovaj put Jurićeva. I on će s njom morati živjeti.
Bilić i Kalinić su pak ti koji sada moraju snositi posljedice teškog nokauta koji im je zadao Jurić. Pripreme za novu sezonu trebale bi krenuti 19. lipnja, a Hajduk nema trenera. I sad je već jasno da će teško moći dovesti trenera "kapitalca", kakvog je Kalinić od prvog dana imenovanja na funkciju sportskog direktora tražio.
Morat će probrati među onima koji su ostali i koji će biti spremni doći na Poljud, svjesni da tamo očekivanja uvijek dodiruju nebo, a da realnost ukazuje na tešku sezonu u kojoj će najprije trebati isprofilirati svlačionicu, odrediti jasne smjernice, a onda tek krenuti po rezultat. Što je - kako smo već rekli - put koji traži jako puno vremena.
Jurićevo odustajanje taj je put samo dodatno produžilo i to po svemu za dosta dugo razdoblje...