Navijači Hajduka postali su temom stručnog razmatranja. O fenomenu razočaranog i odmetnutog navijačkog plemena danas mišljenja nude "pametni i knjiški ljudi", razni sociolozi, psiholozi i ini – ozi...
Kritična masa poljudskih frustracija i okidač za autodestruktivnu akciju bio je opetovani poraz Hajduka od "omraženog protivnika", odnosno deprimirajuća spoznaja da niti 2024. nije "ta godina". Službena izvješća ističu kako je militantna skupina Hajdukovih navijača krenula, preko terena, prema "neprijateljskim falangama" na drugoj strani stadiona. No, frontalni okršaj "neistomišljenika" spriječile su jake snage specijalnih postrojbi MUP-a...
No, jesu li drukeri suparničkog kluba doista bili krajnji cilj rušilačkog gnjeva Torcide? Ili bi navijački stampedo pregazio i svoje dojučerašnje idole? Sekvence viđene u srijedu navečer nisu niti nove niti originalne. Nije ovo bilo prvi puta da su Hajdukovi nogometaši spas od gnjeva vlastitih navijača potražili sprintajući – u svlačionicu. Oni stariji pratitelji splitskog kluba sjećaju se da je svojevremeno (2003. nakon poraza od zaprešićkog Intera i finske Hake) Torcida nogometašima Hajduka na poljudskom travnjaku – iskopala grobove!?
Nakon što je splitski stadion suspendiran, a Hajduk kao institucija ponižen, na svoje su došli "dežurni kritičari" (oni koji svaku epizodu isprate riječima – "a ča san ti reka"), jer se obistinila njihova teza da ova i ovakva momčad "bilih" nema šanse u borbi za naslov. Dakako, zbog sportske politike (i njezine provedbe) najizloženiji kritikama jest tercet: predsjednik Lukša Jakobušić, sportski direktor Mindaugas Nikoličius, te trener Mislav Karoglan. Objektivno, njihova je odgovornost u aktualnoj situaciji i najveća. Mada će Karoglan prisnažiti da su Hajdukove šampionske ambicije najvećma reducirale brojne ozljede...
A koliko je Hajduk bio blizu (ili daleko) da ove sezone osvoji naslov prvaka HNL-a možda će najilustrativnije predočiti učinkovitost igrača, koji su stigli ove sezone na Poljud s reputacijom – pojačanja. Dakle, za Hajduk su uoči aktualne sezone potpisali: Zvonimir Šarlija, Filip Uremović, Vadis Odjija-Ofoe, Leon Dajaku, Fahd Moufi, Ismaël Diallo, Aleksandar Trajkovski i Mihael Žaper. Za većinu spomenutih mogli bismo utvrditi da se radi o igračima – s pedigreom. S financijskog aspekta, izuzev Žapera (koji je kupljen od Osijeka za milijun eura), svi su novopridošli igrači na Poljud stigli – bez odštete. A onda je tijekom zimskog prijelaznog roka Hajduk "dodao gas" i doveo još četvoricu reprezentativaca: Nikolu Kalinića, Josipa Brekala, Ivana Perišića i Laszla Kleinheislera.
Međutim, slijedi mučniji dio priče: što je Hajduk dobio zauzvrat od spomenutih imena? Uremović i Šarlija etablirali su se kao standardni stoperski par. U prvom dijelu sezone. Ali, u nastavku se ozlijedio Uremović, a zajedno s njim nestala je i stabilnost Hajdukove posljednje linije. Solidan je bio i Diallo prije nego se zaputio na Afrički kup nacija. Kao i Žaper prije ozljede ligamenata. Povremeno bi bljesnuli Odjija-Ofoe i Dajaku. Kao i Moufi. Sve je to, međutim, bilo premalo za ishitrenu i neutemeljenu euforiju na poljudskim tribinama.
Još je poraznija situacija s igračima, koji su navodno osnažili Hajduk u zimskom prijelaznom roku. Kalinić, Brekalo i Kleinheisler u stalnoj su (i uzaludnoj) potrazi za formom. A dvije presudne utakmice za rasplet sezone, Hajduk je upravo izgubio...