Odakle početi s komentarom dvoboja na Poljudu, gdje je Hajduk kiksao, izgubio dva boda, odnosno Varaždin osvojio veliki bod (1:1)? Najbolje od kraja, to jest od istupa trenera pred novinarima nakon završetka utakmice. Začudo, kada se čuje što su kazali, Nikola Šafarić: "Kad osvojiš bod u Splitu, moraš biti zadovoljan", odnosno Gonzalo Garcia, koji je ponudio svoje viđenje:
- Ono protiv Rijeke bio je loš dan, a danas smo kontrolirali utakmicu i kreirali niz prilika. Toliko da bismo od deset puta pobijedili u devet...
Šjor Garcia, stari Splićani rekli bi u nevjerici: "ajde lovit rake". Zaista, je li Garcia nepopravljivo nadobudan, prepun naivnog optimizma ili je umišljen pa živi svoje trenerske fantazije? Ima li nekoga u stožeru ili u vodstvu kluba tko bi ga razbudio? Šteta, jer urugvajski trener sa španjolskim manirima zaista je pobudio navijačke nade splitskog kluba da će ova sezona biti ona prava, dva desetljeća iščekivana, u kojoj bi "bijeli" napokon mogli do naslova prvaka.
Tvrdoglavost u nekim slučajevima, kao dosljednost u provođenju svoje tipologije igre, zna biti vrlina, ali ipak je češće jedna vrsta zaluđenosti idejom koja vodi u propast. Ajmo u odnosu na prvu Garcijinu tvrdokornost, to da ipak bez potrebe tjera svoj inat s Markom Livajom.
Trener je objasnio da je Livaja bio ozlijeđen, "nije ga bilo pet tjedana, trebamo ga u njegovim najboljim trenucima...", pa ga ostavlja na klupi protiv Osijeka do 87., onda nakon dvotjedne stanke šalje ga u izgubljenoj situaciji na Rujevici kod rezultata 0:4, u 55. minuti na teren kao da se s njim sprda, i sada protiv Varaždina od 60. I to pod fintom kako vodi brigu o postupnom uvođenju Livaje, čak i kada nema ozlijeđenog Rokasa Pukštasa. Ajde, ako ne od prve, ali ono svakako od 46. minute...
I dalje, ovo s forsiranjem svih mlađih prvotimaca, koji su prema svim mjerilima budućnost kluba, ali ipak su uglavnom u fazi prikupljanja iskustva. Pazite, poslije njihovih obveza za reprezentacije, kada su sasvim sigurno davali sve od sebe kako bi se održali u izabranim selekcijama, Garcia ih nije ni pokušao zaštititi, osigurati barem nekima predah, od Hodaka, Hrgovića, Mlačića, Sigura, Pukštasa, Almene... pa su se dogodile brojne fatalne tehničke, ali i taktičke greške, koje su najvećim dijelom uzrok katastrofalnih 0:5 na Rujevici (uz dodatak, svaka čast Toniju Fruku).
Štoviše, Garcia ih je još jednom protiv Varaždina ostavio u početnoj jedanaestorici, izložio teškoćama, umjesto da im osigura predah i teret prebaci na leđa iskusnijima: Karačiću, Melnjaku, prije svega Kaliku, naročito Livaji. A da se ne dovodi u pitanje vrijednost navodnih pojačanja, dosad čučavaca na klupi Guillamóna i Gonzaleza.
U redu je, stvorene su prilike, ali ne toliko kao plod smišljenih akcija, koliko mentalnog nastojanja, odnosno činjenice da se 25 minuta igralo s igračem više. Hajduk je ionako do izjednačenja stigao darovnicom vratara Varaždina Olivera Zelenike već u 54., pa je bilo izgledno nadati se pobjedničkom golu.
Sada dolazi superderbi protiv Dinama, a trener je najavio:
- Moramo se pripremiti s istim samopouzdanjem kao protiv Varaždina. Idemo s istim gardom...
Kako god okrenuli, Hajduk pod vodstvom trenera Garcije ima dva lica: u prvih pet kola 13 osvojenih bodova, onda poslije stanke, gubitak svih šest, pa nanovo nova sjajna serija od 16 bodova na šest nastupa, zatim opet kratki spoj: jedan bod od šest mogućih. Je li moguće izvesti novi zalet na Maksimiru, u zaista zahtjevnim nadmetanjima, najprije protiv Dinama pa Lokomotive, ili će se nastaviti s gubicima...?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....