Predstava Marka Livaje i njegovih kompanjona bila je napredak u igri bez obzira na to što se javljaju ocjene kako Hajduk igra na silu, to jest siluje. Što zapravo znači da se jedino i isključivo agresivnošću stvaraju šanse koje se rijetko realiziraju. Ima ih koji stalno tumače kako Hajduk nema igru, kako se ne vidi trenerova ruka, što je sve usmjereno u sumnje u sposobnost trenera Gennara Gattusa.
Hajduk je od osam do sada odigranih utakmica fatalno loš bio na četiri europska susreta, što je "bijele" koštalo ne samo renomea, jer je eliminiran od znatno slabijih rivala, nego i zbog financijskih gubitaka, posebno zbog pada rejtinga igrača. Činjenica je da momčad Hajduka zapinje u svim elementima osim po borbenosti, požrtvovanju, što se adresira na račun trenera, koji zaista inzistira na voljnim elementima.
Vučko je oštar
Pitanje je li aktualni igrački kadar u stanju nadigravati se s protivnicima ili je nadjačavanje jedina mogućnost da se dođe do pozitivnih rezultata. I tu ne treba biti stručni analitičar da bi se zaključilo kako "bijeli" škripe podjednako u svim pravcima igre: obrana je sklona kiksevima, tako da se primaju golovi kakvi jedna ozbiljna ekipa nikako ne bi smjela inkasirati; u manevru nedostaje aktivne, napadačke konstrukcije; a što se tiče ofenzive sve se svodi na sposobnost genijalca kakav je za naše prilike Marko Livaja.
Luka Vučko, novi kolumnist Dalmatinskog portala, nesumnjivo se opredijelio kada je detektirao bitne manjkavosti "bijelih", a to su da "naša momčad jednostavno ima nedostatak modernih karakteristika", jer "današnji nogomet zahtijeva brze, motorične, moćne igrače, koji su tehnički kvalitetni", pa je zaključio da je "ova ekipa zrela za rekonstrukciju". I još "stranci koji igraju u našoj momčadi jednostavno nemaju ni kvalitetu niti karakter za nositi težak dres kao što je Hajdukov".
Trener Gattuso pokušava naći jednu vrstu pomirbe, uz igru na rezultat, jer je to primarni zadatak, on traži načina kako involvirati znatno tečniju igru (ključna uloga Ivana Rakitića), pa izvodi svojevrsne probe: Trajkovski kao polušpic, premda jedva stoji na nogama (logično je da bude prvi napadač), Hrgović kao desni bek premda se vidi da mu je faza obrane, onaj primarni zadatak, manjkava, gura Kalika u razne uloge premda se zna da jedino nešto može pomoći u destrukciji igre...I tako dalje, do pokušaja da s Rakitićem i Krovinovićem osigura bržu predaju lopte, posebno u usmjerenju okomitije igre. I Hajduk je uz sve to ipak u Puli izveo dvanaest udaraca na vrata Lovre Majkića (Livaja gol plus još jedan šut, Sahiti tri pokušaja, Pukštas i Hrgović po dva, kao i Kalik, koji je upropastio idealne prilike, Rakitić jedan).
-Mi smo momčad i koja stvara prilike i koja griješi – požalio se Gattuso. Objasnio je: "Ako momčad ne stvara šanse, trener može ići doma, ali kad se stvore tolike gol situacije, pa se to ne realizira, trener je nemoćan."
Kronični problem
Radi ilustracije koliko je igra u Puli bila napredak evo statistike udarca prema vratima na prethodnim utakmicama: Torshavn u gostima šest, na Poljudu osam; protiv Ružomberoka na strani 6, u Splitu čak 15, protiv Slaven Belupa svega šest, Varaždina sedam, Lokomotive osam. Lako je zaključiti da je realizacija kronični, ali sa svoje strane talijanski trener vjeruje da bez obzira na manjak u odnosu na ozlijeđene igrače njegova momčad igra bolje nego na početnim utakmicama.
- Neću se žaliti - rekao je Gattuso.
- Ostaje nam raditi, jako trenirati...
Čini se da je strpljenje ipak jedina prava medicina premda je teško vjerovati da ovaj sastav može mnogo bolje, pogotovo kada je neminovna prodaja dvojice - Pukštasa i Sahitija. Koji su ne samo na osnovu njihove energije već i ofenzivnog potencijala važne igračke figure.