Kaže statistika da Hajduk u nacionalnom prvenstvu postiže 1,5 gol po utakmici i taj broj sam po sebi uopće ne izgleda toliko loše. Dapače, netko bi se zapitao što je tu uopće problem? Gledajući i Europu, onda taj prosjek pada na 1,0 gol po utakmici...
Do poteškoća dolazimo u generalnom nesrazmjeru prilika i zgoditaka. Recimo, protiv Ružomberoka i Istre splitski je klub na protivnički gol zapucao čak 38 puta, a postigao je tek jedan zgoditak. Nisu to bili “pucnjevi” u prazno, radilo se o ozbiljnim šansama većinom unutar šesnaest metara. Frühwald i Majkić su se pretvorili u rukometaše i bili nesavladivi, a treba reći da dio krivice pada i na napadače Hajduka. Sve je bilo idealno do posljednje trećine, a onda kao da igrači “trokiraju”. S realizacijom nema problema jedino Livaja, a možda ipak ta činjenica nije slučajna.
Drukčije kvalitete
Posljedično nakon posljednjih rezultata “na tapetu” je Gattuso, ali on doista ne može ući u teren i zabiti umjesto njegovih igrača. Igraju mu vjerojatno oni koji budu najbolji na treningu tog tjedna, a za odabir igrača može se eventualno postaviti pitanje zašto Kalika, koji je vezni igrač, talijanski trener uporno stavlja na krilo. Čovjek ima razvijene sposobnosti u skladu s dijelovima terena koje pokriva. On djeluje od 16 do 16. Kako onda od takvog igrača očekivati da ima završnicu? Ti zadaci primarno stoje u obvezama Trajkovskog ili Sahitija, eventualno i Pukštasa, za kojeg se zna da je jači glavom nego nogom.
Sanyang, po dosad viđenom, jedva može dobaciti do gola, ali ima druge kvalitete poput prodornosti, agilnosti, a radi kontinuiran nered u protivničkim obranama. Svoje zadatke na terenu u zadnjoj trećini uredno ispunjava jedino Livaja i to možda nije slučajno. Možda je nešto i do paketa igračkih sposobnosti.
Na Poljud u subotu stiže Osijek, koji na kontu ima tek jedan bod nakon četiri kola. Uslijed količine propuštenih prilika Bijelih u zadnjim utakmicama postavlja se pitanje je li posrijedi zapravo psihološka blokada u zadnjoj trećini. Čini se pomalo nevjerojatnim da hajdukovci nikako ne mogu zabiti više od gola ili dva uslijed tolike količine stvaranja. Psihološka blokada rješava se postizanjem golova, ali mora se negdje “odčepiti”. Je li to ranjeni Osijek, treba tek vidjeti...
Teško je za očekivati da će Bijeli “pomesti” Osječane, ali mogu se u toj utakmici očekivati golovi s obje strane, valjda. Na golu Osijeka bi trebao biti Nikola Čavlina, talentirani vratar koji je lani dokazao klasu, ali ove sezone je zakuhao priličan broj golova koje je primio Osijek. Na Poljudu se nadaju da neće doći sebi baš protiv Hajduka čija je briga kako poslati loptu iza Čavlininih leđa. Tek treba vidjeti koja će krila istrčati za Bijele, ali to je briga Gennara Gattusa. Jednom kada Sanyang bude zdrav, idealan par krila kojim raspolaže Talijan čine se baš on Dajaku. Vidjet ćemo kako će Hajduk izgledati nakon šestog rujna, a onaj tko bude igrao protiv Osijeka mora postići najmanje gol više nego što ih primi.
Računica je jednostavna, a tko će je uspjeti sprovesti ostaje za vidjeti...