Velika očekivanja donose multiplicirana razočaranja, stara je izreka koju je često koristio "trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević. Hajduku i njegovom bivšem predsjedniku Lukši Jakobušiću dogodio se sudar krajnosti, golema očekivanja koja su prešla u još veća razočaranja. Jasno je i gdje se srušio projekt koji je Jakobušića koštao smjene. Izbor trenera, odnosno, podilaženje želji igrača, te populistička priprema najvažnije utakmice sezone, siječanjskog jadranskog derbija na Poljudu.
Mislava Karoglana dovodio je dvaput, u prvom mandatu kao prijelazno rješenje do angažmana "kapitalca" kojeg je pronašao u Ivanu Leki, da bi potom upravo Leku ponovno zamijenio Karoglanom. Javna je tajna, po želji igrača. Krenulo je dobro, Hajduk je uzeo jesensku titulu, ali prvi alarm došao je na proljetnoj premijeri, na utakmici s Rijekom. Hajduk je izgubio, Karoglan je odigrao jednu od uobičajenih defenzivnih utakmica, ali taj poraz stigao je prije svega kao nespremnost kluba na titulu. Jadranski derbi, najvažnija utakmica sezone, ključni dvoboj u kojem se Rijeci moralo otići na "plus šest" ako se ozbiljno razmišljalo o tituli, izgubljen je u do tada nikad viđenom ozračju.
Utakmica je imala obilježje prave pučke fešte, slavlja za navijače predstavljanjem Perišića i Brekala, koji u tom trenutku još nije ni potpisao za Hajduk, a već je prezentiran na centru igrališta pred punim Poljudom. Stvorila se atmosfera u kojoj titula prvaka dolazi sama od sebe, kao po defaultu. Međutim, Hajduk je poražen u još jednoj utakmici bez igre. Bez obzira na tu jasnu činjenicu, vjerovalo se da će se tijek zbivanja okrenuti u pozitivnom smjeru. Sam od sebe. Pogrešno!
Drugi alarm bio je remi u Varaždinu, gdje je Hajduk s igračem više kroz cijelo drugo poluvrijeme ostao u remiju. Umjesto da se okrene svojim problemima, pronađe trenera koji će podići momčad, Jakobušić se okrenuo prema sudačkoj organizaciji. Vrijeme je pokazalo da su Splićani dobili ono što su željeli, dobili su strane suce, ali ne i pobjede.
Treći, praktički i posljednji trenutak u kojem se mogla zaustaviti silazna putanja, jest poljudski poraz od Lokomotive. Reprezentativna stanka, dva tjedna do Dinama na raspolaganju, idealno vrijeme da se napravi promjena atmosfere. Ali, ni tada Jakobušić nije reagirao, vjerovao je treneru i igračima da mogu iznijeti teret. I još jednom pogriješio u procjeni. Tri poraza koji su uslijedili stavili su pečat na razočaravajuću sezonu, a Jakobušiću potpisali smjenu.
- Zahvaljujem svim ljudima u klubu, svima s kojima sam u protekle tri i po godine surađivao, a posebno navijačima na ljubavi i strasti. Kao svaki hajdukovac, podržavam sve odluke u interesu kluba - istaknuo je Jakobušić na odlasku.
Što je ostalo iza njega nakon 1256 dana koliko je vodio Hajduk? Dva osvojena Kupa, nikad brojnije članstvo s preko 107.000 ljudi, čak 20.000 pretplatnika i velika praznina zbog neosvojenog naslova prvaka. Svatko će ga pamtiti po osobnom afinitetu, netko će mu na površinu izbaciti pluseve, a netko samo gledati u zadnji neuspjeh. Činjenice su ipak nesporne, kako u pozitivnom, tako i u negativnom segmentu. Što će pritom ostati u financijskom dijelu, znat ćemo kada nasljednik stupi na Poljud...