Dok je Marko Livaja frontmen i zvijezda Hajduka, Stipe Biuk je igrač koji specijalno golica nogometne stručnjake i analitičare. Pretprošle sezone predstavio se na prvoligaškoj sceni kao rijedak talent, napadač argentinskog tipa - okomit, brz, konkretan, lagano bi nizao suparnike jednostavnim cik-cak driblinzima i izbacivanjem iz ravnoteže... Davao je naznake da bi mogao dostići, pa i zasjeniti mnoge velikane iz bogate Hajdukove i hrvatske nogometne povijesti. Što ga je poremetilo u sezoni 2021./22. da nije napredovao, da su jednostavne i impresivne poteze zamijenila kompliciranja i gubljenja lopte, a statističke rubrike ostale gotovo prazne s tek jednim golom i tri asistencije u HNL-u? I da je minutaža bila ozbiljno manja nego što treba mladiću koji će na sljedeći imendan napuniti 20 godina?
Jedna razlika
U novu sezonu je krenuo bolje i opet razgalio maštu navijača, no zašto je Biuk stagnirao i hoće li sada početi rušiti barijere? Je li spreman za krupan iskorak? To pitanje postavili smo Hajdukovim legendama Zlatku Vujoviću i Ivanu Gudelju.
Vujović, koji je i sam igrao napadača, uspoređuje Biuka i sebe kad je bio tako mlad.
- Obojica smo napadači, ali jedna je razlika - ja nisam imao dribling, a on je dribler. Meni to nije niti trebalo, uvijek sam bio brz i snažan, pretrčavao bih suparnike kako sam htio. Driblinzi mi nisu niti bili bitni, osim što bih ponekad napravio “bicikl”. Biuk je drugačiji, dribla lakoćom, proći igrača mu je kao ništa i uživa u tome.
Počeo stagnirati
Što ga najviše krasi, a na čemu treba najviše raditi?
- Kad se pojavio u prvoj ekipi, igrao je jako dobro. Mediji su pisali da je odličan. Hvalili su ga svi, a onda je nastala kriza. Jako je talentiran, ali problem je što su ga nakon prvih slabijih igara počeli vaditi iz igre, pa ga nisu stavljali ili bi mu dali samo desetak minuta. Eto, zato je počeo stagnirati. Ne bih rekao da se s njime dobro upravljalo. Kad ulazi na deset minuta izgubi volju. Sad vjerujem da će dobiti prilike u prvenstvu i Europi, može iskoristiti što je Nikola Kalinić ozlijeđen. Mora svaki dan napredovati. Nisam zadnjih godina vidio nikoga tko ima kvalitete kao on, a osim toga uporan je, voli trčati i raditi što se od njega traži. Vrlo je inteligentan, ali “štufa” ga kad ne igra. Ne budu li mu dali pravu šansu, stagnirat će i dalje. Još je tu nešto - čim je pokazao dar počele su priče o milijunima. Pustite milijune, doći će do njih s vremenom, prvo mora stasati - kazao nam je Vujović.
Često vidimo prodore u kojima se oslobodi čuvara, nekad i kojeg više, ali zatim u završnici nema pravu odluku. Rijetko puca, radije će se izvući u stranu nakon čega mu dodavanja u većini slučajeva nisu točna. Nedostaje li mu odlučnosti, koncentracije ili bolji pregled igre da bi talent pretočio u velika djela? Sam priznaje da je pod pritiskom da postiže više golova i asistira.
- Ima fenomenalan dribling, ali koji put se zaigra. Nakon što prođe igrača malo će kad odigrati pas, ide driblati i drugog, pa u kaznenom prostoru i trećeg, i tu u pravilu ostaje bez lopte. Ponestane mu snage za završnicu. Prvo što se vidi je da loptu prima nešto dalje od gola, potom da mu je važnije namjestiti šansu nego zabiti. Htio bi u brzini i proći, i dodati, i centrirati, zna u tome pogriješiti. Kako bi akciju završio kako želiš, moraš imati strahovitu koncentraciju. To je sad za njega najvažnije. Koncentracija u završnici i da poradi na dodavanjima kako bi bila precizna.
Pravi ispit
To je jedan aspekt igre, a može li postati i pravi strijelac?
- Neću reći da bježi od gola, ali stidljiv je kad je u kaznenom prostoru. Trebao bi pucati bez ustručavanja. Doći će i to. Dakle, ključno za njega je - više samopouzdanja u završnici i veća koncentracija kod dodavanja. Ima nedostataka, ali glava mu je čista, a napredak ne ide preko noći. Ne treba očekivati da svaki put kad prođe i postigne pogodak. Dosta će promašivati, to je normalno - ustvrdio je Vujović, kojeg smo pitali i kako gleda na sljedeće Hajdukove utakmice:
- U Varaždinu vjerujem da će pobijediti, a Vitoria je pravi ispit. Bez obzira na to što je ostala bez niza igrača, i dalje je to izuzetno jak protivnik. Utakmice s njima pokazat će kako Hajduk stoji.
Ivan Gudelj godinama kao trener radi s mladićima, o tome kakav je bio igrač govori i mural koji će mu u utorak biti prezentiran na Mertojaku.
- Biuk je jedan od najvećih talenata u posljednjih deset godina - ističe Gudelj te nastavlja:
- Pokazao je silan potencijal, no morao je imati oscilacije. Treba ga istrpjeti kad igra slabije. On je sposoban rješavati utakmice. No, da bi davao najbolje što može, treba imati više samopouzdanja. Nadam se da će ove godine eksplodirati.
Ističe također da je vrlo bitno okruženje:
- Bitno je da vidi kako mu trener i svi oko njega vjeruju. On mora biti projekt. Klubovi žive od stvaranje i prodaje mladih igrača. Biuk igrački ima obje noge, fintu, osjećaj za jednostavnost kako doći do gola, igra u oba pravca, ta povratna trka, koja mu nije strana, sada je u nogometu neminovna. To su zahtjevi u igri koji su najvažniji, bitniji od samog sustava. Samopouzdanje će dobiti kad će stalno igrati.
Vrline, a ne mane
Pitali smo ga je li nedostatak konkretnosti koji viđamo već neko vrijeme rezultat manjka samopouzdanja kad dođe u kazneni prostor ili ponekad jednostavno ne izabere najbolje rješenje? Koči li ga u tome i pritisak koji si sam nameće?
- Prije svega gledam vrline, a ne mane. Evidentan je manjak samopouzdanja. To je odgovor. Ljudi su bili s njime oduševljeni, ali došle su i ozljede, nije imao kontinuitet. Posjeduje dribling, a ima i realizaciju i pregled igre, sve će to doći na svoje. Neke nedostatke, dakako, imaju i najveći igrači - konstatirao je Gudelj.