Hajduk će sljedeće sezone biti još jači, ostati žele i Livaja, i Kalinić..., svi! A preokret je donio jedan čovjek

Lukša Jakobušić preuzeo je Hajduk koncem listopada 2020. Zatekao ga je teško grogiranog, sa svlačionicom prepunom igrača bez klase i karaktera, s trenerom Vukasom, za kojeg je Hajduk bio preveliki zalogaj, s bodovnim saldom koji je sugerirao peto mjesto u najboljem slučaju. I s blagajnom u kojoj je bilo novca za još dvije plaće.

Godinu i pol dana kasnije Hajduk je osvojio trofej...

Pretjerano bi bilo reći da je to trofej Lukše Jakobušića, jer osvojili su ga igrači na čelu s Livajom, s klupe predvođeni Dambrauskasom. Međutim, dolazak Lukše Jakobušića pokrenuo je Hajduk, koji se u rekordno kratkom vremenu od posrnulog kluba pretvorio u klub koji osvajala trofeje. I u kojeg napaćeni navijači nakon toliko poraznih i tužnih godina napokon vjeruju. Bez Jakobušićeve energije, hrabrosti i vizije trofeja ne bi bilo.

Jakobušić je doveo Livaju, Nikolu i Lovru Kalinića, Krovinovića... Dovela ih je njegova vjera, entuzijazam, euforija koja je zahvatila cijelu Dalmaciju.

JAKOV PRKIC Cropix

Hajduk je godinama tonuo u blatu, koprcao se, "kmečao", gubio identitet pobjednika i simbola. Model Našeg Hajduka umjesto željenog iskoraka donio je još veće sumnje i teze o "vladavini ulice". Koju su nestručnošću, kalkulantskim pristupom i nedosljednošću osnažili predsjednici kojima na Poljudu nikako nije bilo mjesto. Jakobušić je i sve to promijenio. Samo jedan čovjek. Iza kojeg nije stala bi država ni Grad Split, ni gospodarski divovi. Međutim, navijači su brzo prepoznali da je na Poljud napokon došao čovjek koji zna što hoće i koji ima viziju kako to što hoće provesti u djelo.

Trofej stoga nije došao slučajno, on se nije "dogodio". Trofej je posljedica svega što je Jakobušić pokrenuo prije godinu i pol dana. Doveo je sportskog direktora Nikoličiusa koji slijedi njegovu viziju, napunio svlačionicu provjerenim igračima, klasama ispunjenim velikom emocijom prema Hajduku. Nakon duge potrage u Dambrauskasu je pronađen i trener koji nije kalibar pravog "teškaša" ili razine Ivana Leke ili Ivana Jurića, ali Litavac je trener koji evidentno raste zajedno sa svojom svlačionicom. I da je stigao koji tjedan ranije, Hajduk bi na Poljudu sada možda slavio dvostruku krunu, a ne samo Kup.

Međutim, dvostruka kruna nije ni bila dio Jakobušićevog plana, nikako ne već u ovoj sezoni. Zna Jakobušić da se prvenstvo ne osvaja preko noći, da je Dinamo previše snažan da bi samo tako sišao s trona koji je njegov praktički već 17 godina. Rijeka je taj niz prekinula jedne sezone, ali ta se Rijeka zidala četiri godine.

Stoga su sumnje u Hajdukovu budućnost deplasirane. Hajduk će sljedeće sezone biti još jači. Hoće li biti dovoljno jak da skine Dinamo tek ćemo vidjeti, ali bit će jači. Jer je to dio Jakobušićevog plana, a on je predsjednik koji ispunjava ciljeve koje si je zadao. Prva sezona za stabilizaciju, druga za rast, treća za - naslov. S tim da je njegova prva sezona trajala tek šest mjeseci.

Marko Livaja će ostati na Poljudu. Ne zato što nema ponuda - jer ima ih na desetke - ne zato što ga Hajduk ne želi prodati, nego zato što Livaja - želi ostati. I osvojiti prvenstvo. Ostati žele i Nikola Kalinić i Lovre Kalinić i Filip Krovinović. I Josip Elez i Lukas Grgić i Marco Fossati i Dario Melnjak... Svi žele ostati.

Na žalost Hajdukovih navijača svi ipak neće moći ostati. Jer klub dobrim dijelom živi od transfera. Otići će dvojica, trojica, možda i četvorica igrača - blagajna vapi za 10-tak milijuna eura od transfera - ali dovesti će Jakobušić zajedno s Nikoličiusom pet, ili šest novih. Da bi sljedeću sezonu dočekali s 20-tak igrača sposobnih da u svakom trenutku budu dio momčadi spremne pobjeđivati u serijama. I igrati paralelno Europu i prvenstvo. Što je Hajdukova vodilja za novu sezonu. Jesen u Konferencijskoj ligi i lov na naslov prvaka.

Ambiciozno za klub koji je prije godinu i pol dana bio na koljenima. Međutim, više nitko neće reći i neostvarivo, jer smo svi vidjeli da se može. Kada imaš prave ljude na pravim mjestima, kada imaš predsjednika. I zato je osvojeni Kup puno više od trofeja koji se čekao i sanjao devet predugih godina. Kup je i svojevrsni dokaz da je takvo razdoblje prošlost i da će Hajduk u sezonama koje dolaze izgledati hajdučki. Još bolje nego što je izgledao u finalu protiv Rijeke...