Kao što smo u najavi utakmice navodili, tako ćemo sada s poznatim epilozima i ponoviti - nakon ovog derbija se natjecateljski gledano ništa neće bitno promijeniti. Do kraja je više od pola prvenstva i u trci Dinama i Hajduka bit će još itekako promjena rezultatskih raspoloženja.
No, ukoliko stvari gledamo u kontekstu igre, odnosno uvjerljivosti u tehničko-taktičkom pogledu, Dinamo je ostavio bolji dojam. Pogotovo u prvom dijelu Modri su bili dominantni. To što nisu bili u vodstvu, osim VAR intervencije kod poništenog gola Belje (kada je neuvjerljivi Kolarić prihvatio sugestiju Bebeka da pogleda je li Bennacer u začetku akcije učinio prekršaj), uzrok je u ponekoj nepreciznosti pred golom Hajduka, ali i kad je te preciznosti bilo, onda je maestralno reagirao mladi vratar Silić. Sukladno viđenom u njegovom učinku, možemo slobodno kazati da Hajduk i hrvatski nogomet imaju uistinu novi veliki potencijal za jedinicu...
U Splitu je u prvom derbiju Dinamo slavio pobjedu s taktičkim pristupom čvrstog defenzivnog bloka i igranja na kontranapade. Hajduk je tada imao veći dio posjeda, ali sterilnu inicijativu bez neke konkretnije završnice, pa je na kraju Dinamo iskoristio svoje kontre i s 2:0 uzeo tri boda.
Gonzalo Garcia je u Maksimiru, odudarajući od svog temeljnog taktičkog pogleda na nogomet, očito opterećen rezultatom i posljedičnim atmosferama oko momčadi ali i sebe, odabrao upravo takav recept, baš kao Kovačević na Poljudu. Kad je ostavio na klupi Hrgovića, ofenzivnijeg od stopera Racija, ali defenzivno manje čvršćeg, kao i Krovinovića, moglo se razumjeti da će posjedu nametnuti potrebu čvrstog bloka. Sigur i Pajaziti ispred posljednje linije tvorili su taj blok, a s obzirom na to da je naprijed postavio i Šegu, i Livaju, i Rebića, pored Almene, u otvaranju igre desni bek Hodak je ulazio u sredinu da bi omogućio Pajazitiju da iskorači prema naprijed.
Ideja tranzicije je postojala, ali izuzmemo li akciju kod gola Bijelih, njihovi ofenzivni doprinosi bili su minimalni. Dijelom i zbog toga što su se veznjaci Dinama nametnuli u kontroli sredine i uspješno su blokirali distribuciju lopti prema Hajdukovim napadačima. U fazi obrane Hajduk se branio u 4-4-2 i sa svim tim izborima Garcia je pokazao da mu je najvažnije bilo ne izgubiti ovu utakmicu. Nakon debakla na Rujevici i remija kući s Varaždinom, poraz u Maksimiru mogao je biti veliki problem za Urugvajca.
Hajduk je, naposljetku, mogao slaviti tri boda jer je do 12. minute nadoknade odolijevao napadima Dinama. No, prema prikazanom, uz respekt velikoj borbenosti Bijelih (kojima su Modri odgovorili također velikom borbom), Dinamo nije zaslužio izgubiti utakmicu, pa na kraju je svatko mogao naći nešto pozitivno za sebe, i Kovačević i Garcia.
Vraćajući se na najave, istaknuli smo da će možda važnije od rezultata (bilo kojeg od tri opcije) biti igra koju će suparnici prikazati. U dugoročnom smislu ove maratonske lige može biti različitih obrata rezultata, ali u konačnici će veće šanse za naslov imati ona momčad čija igra izgleda uvjerljivije. U subotu je Dinamo u tom kontekstu više pokazao. Paradoksalno je da je u Splitu manje bio uvjerljiv po pitanju igre i uzeo je bodove, a da je sinoć u boljem izdanju spašavao bod.
No, uz igru Kovačević je mogao primijetiti da su mu neki mladi dečki (osim Mikića i Topića) pokazali potencijale koji su dobrodošli za doziranje snaga. Uz to, valja naglasiti da je Dinamo pokazao više, iako je bio lišen doprinosa dva jako važna igrača kao što su Valinčić i Lisica, čija je brzina faktor koji čini razliku. Garcia se u tom smislu može utješiti da su njegovi mladi igrači (Mlačić, Hodak) i pogotovo Silić pokazali da imaju velike potencijale.
Gledamo li derbi u tim odnosima, te intenzitetu borbe, čaša je polupuna. Za sada je nerealno očekivati (kvalitativno) više...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....