Hajduk je u petak bio na konopcima. Iz nekoliko razloga. Šest dana ranije izgubio je Superkup, koji su i predsjednik Jakobušić i trener Leko označili kao utakmicu koja se "mora" dobiti. Sezona je tako otvorena neuspješno, kao što je to bio slučaj i prošlog ljeta.
Hajduk u petak ni igrački nije izgledao dobro. Krila i bekovi bez učinka, Livaja potpuno odsječen u napadu, Krovinović, Benrahou i Pukštas nisu mogli parirati veznom redu Dinama, a Ferro je gurnuo Splićane niz provaliju pogreškom koja se ne bi smjela događati ni amaterskim stoperima.
Kada je u derbiju izvrsni sudac Pajač pokazao penal za Dinamo, kamere su uhvatile Ivana Leku. Pognuo je glavu odajući izgled čovjeka koji je shvatio da će izgubiti i drugu utakmicu u nizu. I da ga na sve to čeka suspenzija koju će mu disciplinska komisija HNS-a izreći u ponedjeljak. Hajduk bi s dva uvodna poraza u derbijima, s izgubljenim trofejom i suspendiranim trenerom već u srpnju ušao u probleme iz kojih bi se teško iščupao. Idealan rasplet za ionako igrački i financijski nadmoćni Dinamo...
Međutim, potom smo se još jednom uvjerili koliko je ćudljiv nogomet. I zašto je toliko drugačiji i popularniji od ostalih sportova. Lučićeva obrana penalu kojeg je izveo Petković "upalila je svjetlo" hajdukovcima, a onda ga - tada tog možda nitko na stadionu nije bio svjestan - ugasila dinamovcima.
Hajduk se u Zagreb vratio kao veliki pobjednik. Usprkos svih problema i manjkavosti koje ima u svlačionici. I na krilima te pobjede Leko će daleko lakše preživjeti četiri ili pet utakmica kazne koliko će mu "disciplinci" po nekim predviđanjima "odvaliti". S dva poraza i suspenzijom Leko bi bio u najtežem trenutku svoje trenerske karijere. Ovako će ga pobjeda u Maksimiru napuniti srećom, energijom i samopouzdanjem...
Dinamo je tako umjesto da dokrajči najvećeg i jedinog istinskog suparnika u ligi dopustio da on njega nokautira. Umjesto velike predstave i potvrde kako tandem Šimić - Bišćan kontrolira sve što se zbiva u Dinamovoj svlačionici, sada se nižu kritike i pitanja. I to je nogomet. Imaš u 63. minuti potpuno kontrolu, 1:0 i penal, a pola sata kasnije sve se okrene. I ono što je izgledalo odlično, odjednom postaje upitno...
Hajduk s druge strane veliča polusatnu izvedbu belgijskog veterana Vadisa Odjidja-Ofoe (34). Na Poljud je stigao prije desetak dana, prije toga je mjesec i pol bio bez kluba, što znači da je daleko od spremnog igrača. Međutim, toliko je dobar da i nespreman može napraviti razliku i promijeniti tijek utakmice protiv individualno daleko najbolje momčadi lige, momčadi koja parira i moćnim suparnicima u Ligi prvaka. Odjidja-Ofoe je veteran, ali je ozbiljan igrač koji suigrače čini boljima. Posebno kad bude potpuno spreman.
I Fahd Moufi je u tih pola sata pokazao da bi mogao biti ozbiljno bekovsko pojačanje. Brz je i zna igrati, a i on bi trebao rasti kroz svaki trening. Kao i Diallo i Dajaku. S tih nekoliko pojačanja Hajduk je postao prava natjecateljska momčad što proljetos s tri ili četiri juniora na terenu nije mogao biti.
Odjidju-Ofoea Leko je pronašao u Belgiji. Igrao je s njim, zna kakav je ne samo igrač, nego i kakav je karakter. Bilo bi sjajno kad bi u Belgiji pronašao i jednog stopera, "belgijske" brzine i iskustva. Ferro je naime i u derbiju samo produbio dvojbe onih koji nisu sigurni da je Portugalac igrač za udarnih 11 Hajduka.
Leku stoga još uvijek čeka jako puno posla, svjestan je on dobro svega toga, a prvenstvo je već krenulo i Europa je pred vratima. Međutim, pobjeda u Maksimiru raširila mu je krila kao malo koja u karijeri.
A tek ćemo vidjeti koliko je skresala Bišćanova...