Nedavno ste mogli pročitati kako u veznoj liniji Hajduka traje “audicija”. Trajat će taj proces, čini se, još neko vrijeme jer Gennaro Gattuso početkom proljetnog dijela sezone nije pronašao idealan trio koji bi se ukalupio u svoje pozicije. Standardan je tek Ivan Rakitić za kojeg je Talijan nakon utakmice protiv Varaždina kazao kako “nije u formi”, ali da i takav ima vitalan značaj za momčad Hajduka. Iz toga se da iščitati kako će Raketa i dalje dirigirati igrom Bijelih.
No, mora se i dirigent zagrijati, uskladiti ritam. To mu u prve tri utakmice baš i ne polazi za rukom, ne osporavajući njegovu ekstra kvalitetu koju posjeduje. Nije Rakitić zaboravio igrati nogomet, kad jednom naučite pisati slovo A nikada ga ne zaboravite. Više je tu stvar dojma, trke, tempa. Rješenja koja su legendi hrvatskog nogometa na jesen prolazila za sada ne prolaze, ali toga je prvenstveno svjestan i sam Rakitić. On imponira samom pojavom, a uvijek treba imati u momčadi takvog igrača.
Što se sredine terena tiče, Hajdukovi veznjaci se za sada ne mogu nametnuti protivnicima, nogometnim žargonom kazano. Nisu Rakitić, Krovinović i Kalik uspjeli ukrotiti Roberta Mudražiju niti izdominirati Fetu Fetaija, a proteklog vikenda je Leon Belcar djelovao konkretnije i smislenije od vezne linije Bijelih. To nije nikakav “hejt” ni prema kome od navedenih igrača, već nepobitne, okom vidljive činjenice kojih je vjerojatno svjestan prije svih Gennaro Gattuso.
Hajdukov kadar ima sada već kroničan problem motorike, okomitosti, okretnosti i sličnih kineziološko-sportskih izraza koji su bitni za nogometnu igru. O tome je mnogo toga već ispričano, a hajdučkom puku preostaje vjerovati i nadati se kako će glavne vedete vezne linije čim prije dostići radnu temperaturu.
Rakitiću će Gattuso zasigurno dati još kredita kojeg i zaslužuje, ali za preostala mjesta prijavili su se i Niko Sigur, odnosno Rokas Pukštas koji možda imaju ono što fali Rakitiću i Krovinoviću. Hajduk će, recimo, u subotu na Drosinu kod Istre čiji centralni dio terena okupiraju Josip Radošević ili Stjepan Lončar. Dojam je da bi spomenuti dvojac imao mjesta i na Poljudu.
Fali Bijelima pluća, izdržljivosti, netko tko bi se recimo nadopunjavao s Rakitićem. U Istri je to dugo bio Oleksandr Petrusenko koji je ostvario lijep transfer iz Pule u Antalyaspor. Rijeka ima Petroviča i Selahija, varaždinsko lice s naslovnice je odlaskom Šege postao Leon Belcar. Goričina motorika su Pajaziti i Pršir, dok su Osječani donedavno veličali Tiaga Dantasa. Motorika je u modernom nogometu na tom dijelu terena možda i krucijalna, ali ona bijelima nedostaje. No, Gennaro Gattuso će već nešto izmiksati. On, uostalom, najbolje zna čime raspolaže i nikakvi mu savjeti nisu potrebni.
Valja tek napomenuti kako Rakitića prati problem trke, a Krovinović je i dalje nekonkretan prema naprijed. Kineziologija je svakako grana puna izraza i struktura koje se usko vežu i uz nogomet, a prostim okom je vidljivo kako SHNL ekipe u veznom redu nude upravo ono što je Bijelima u vezi najveći problem. Nedostaje motoričnosti i okretnosti, a Gattuso će taj problem, ako on smatra da je doista tome tako, rješavati u hodu, iz unutarnjih rezervi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....