Napokon armija navijača Hajduka doslovno uživa u trenutnim izvedbama, automatski i rezultatima svojih ljubimaca. Reklo bi se da su konačno i oni najtvrđi shvatili u kolikoj su zabludi kada su se uporno, na račun mizernog natjecateljskog značaja "bijelih" od daleke 2005. Pokušavali tješiti sintagmom kako je "ideal vječan, a rezultat samo trend". Ipak rezultat je u prvom redu bitan element klupskih postignuća, ali kada su ti uspjesi u nizu, kao što se sada događa, potkrijepljeni sjajnim igrama onda je dojam kompletiran. A tako je bilo na posljednjoj utakmici kada je Hajduk u velikom stilu protiv Gorice ostvario visoku pobjedu od 3-0.
Svima je postalo očigledno da je momčad Hajduka malo po malko doživjela preobražaj pod ljekovitim vodstvom trenera Mislava Karoglana, tako da dokazuju konstantni napredak u svakom pogledu. A to znači od sastava, kojemu je bivši trener Ivan Leko utemeljio sigurnu igru obrane, pa je Karoglan dodatno usavršio (gol razlika na posljednjih šest utakmica 11-1), ali su naročito unaprijedili ofenzivnu igru. Bijeli su primili jedan gol, u stvari zabili su autogol (Filip Uremović protiv Varaždina) kod omjera 3-0, što im pojačava funkciju napada. A to se u najmanju ruku vidi i po činjenici da se u strijelce upisalo osam igrača, normalno Marko Livaja u tri navrata (dva iz kaznenih udaraca).
Ova šesta uzastopna pobjeda ostvarena protiv Gorice, izražena s najuvjerljivijim omjerom od 3-0, bila je i najbolja predstava "bijelih" ove sezone na 22 utakmice (17 u prvenstvu, jedna u super kupu, po dvije u europskom i nacionalnom kupu), takva da su gledatelji (na Poljudu njih 16.411, kod malih ekrana vjerojatno i mnogostruko više) obilato guštali. U toj izvedbi bilo je mnogo magičnih trenutaka od kojih se mora izdvojiti pet najmarkantnijih aktera:
1. Marko Livaja
Njegova osnovna golgeterska vrlina nadmašena je bravuroznim proigravanjima (specijalno asistencijom za vodeći gol Leona Dajakua), brojnim minijaturama, sveukupnim učinkom u konstrukciji napadačkih akcija.
2. Mihael Žaper
Njegova igra sve je bolja, vjerojatno će dobiti epitet najkorisnijeg igrača Hajduka, možda i Prve HNL, ali ona scena, poslije postignutog gola, njegova prvijenca u dresu Hajduka, bila je toliko impresivna da je postala viralna. Ta njegova radost bila je jednostavno zarazna za sve, njegove suigrače na terenu i "torcidaše" na sjevernoj tribini.
3. Nico Sigur
U prvom planu je stalno Rokas Pukštas, koji se istini za volju protiv Gorice baš i nije iskazao, ali zato je Nico Sigur osvojio pozornost i priznanja kao polivalentni igrač, bilo da igra u manevru ili na boku. Nekoliko njegovih izvedbi, uz sigurnost odigravanja i to ne isključivo na prvog igrača, garantiraju mu standardnost.
4. Mario Maloča
On je doživio, moglo bio se kazati, zvjezdane trenutke karijere.-Premda je bio izuzetan stoper stjecajem okolnosti otišao je s Poljud prije osam i po godina (s 26 godina), kako je sam kazao, "kroz sporedna vrata". Ali sad kao igrač Gorice doživio je prave ovacije splitske publike, kako prilikom predstavljanja sastava, pogotovo poslije utakmice. To su za Maloču bili vrlo emotivni trenutci priznanja i zahvalnosti od strane navijača Hajduka.
5. Gledatelji
Najprije poznato je da je Hajduk prodao dvadesetak tisuća ulaznica uz pretplatu, da su na brojnim nastupima tribine rasprodane, a na utakmici protiv Gorice bilo ih je 16.411.
Njihovo bodrenje je od prve do posljednje minute bilo poticajno, ali je završna scena bila doslovno bajkovita.
Kada je izvanredni sudac Patrik Kolarić odsvirao kraj, gledatelji su, s upaljenim svjetlima svojih mobitela, priredili adventski ugođaj.
I gromko zajedno zapjevali pjesmu, koja ima frustrirajući timbar neostvarenih snova dugih 19 sezona: "Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Hajduk prvak bude i cili Split poludi".