Tri tjedna ostala su do finala Hrvatskog kupa, tri utakmice u međuvremenu igra Hajduk, koji se evidentno muči sa stvaranjem igre, a posljedično i rezultata. Zahtjevna je zadaća pred Ivanom Lekom održati natjecateljski naboj momčadi kojoj teoretski treba tek jedan bod za sigurno drugo mjesto, ali stvarna visoka ambicija plasmana već je davno iščezla gubitkom šampionske utrke. Hajduk je u rezultatskom padu, šest bodova u zadnjih pet dvoboja jasno govore u kakvom je raspoloženju splitska momčad. Ali, ostao je Kup, utakmica vrijedna trofeja.
Sve je u rukama trenera
Kako održati natjecateljski naboj kroz prvenstvene utakmice do finala Kupa zanimljivo je pitanje s kojim smo suočili Antu Mišu. Jasno je i zašto jer Miše je istu situaciju prošao prije 14 godina. Hajduk se početkom svibnja te 2009. porazom od Varteksa na Poljudu oprostio od utrke za prvim mjestom, ali do kraja sezone Bijeli su još imali finale Kupa.
- Vrlo slična situacija, s bitnom razlikom da je možda meni čak i bilo lakše jer u finalu Kupa nas je čekao Dinamo. Ove sezone protivnik je Šibenik, čime ne umanjujem respekt prema suparniku u finalu, ali svakako je naboj finala bio puno izraženiji u trenutku kada s druge strane imate najvećeg protivnika - kazao nam je Ante Miše.
Bijeli su tada izgubili finale nakon dramatičnog raspucavanja jedanaesteraca, ali drukčiji su bili uvjeti, igralo se na dvije utakmice. Za tri tjedna Bijele u Rijeci čeka samo jedan, ali odlučujući dvoboj.
- Nema velike filozofije, sve je u rukama trenera i njegovog stožera. Vjerujem u Leku jer iza sebe ima iskustvo osvajanja Kupa s Antwerpenom u Belgiji. Bez obzira na snagu te momčadi, Hajduk je ipak veći klub, s većim imperativom osvajanja. Uz to, Hajduk je izraziti favorit u tom finalu, ali znate što je Kup i kakva sve iznenađenja može donijeti... Zato ne bi smjelo biti nikakvog opuštanja.
Nismo ni pomislili da bi se Hajduk opustio ili uspavao. Jer, sport je surov, vraća s “negativnim kamatama” ako niste maksimalno fokusirani.
- Istina, zbog toga i naglašavam da trenera čeka veliki posao na psihološkoj osnovi. Preko samih treninga nema se što više ponuditi, igrače se najviše može podizati u mentalnom aspektu. Pritom je jasno da nitko nema siguran recept, samo Leko zna kako diše njegova grupa igrača. Ali, kada se pogleda roster Hajduka, poglavito ako svi najvažniji igrači budu zdravi i spremni, onda svaki navijač Hajduka može biti optimist. Međutim bitno je da se momčad diže kroz utakmice jer nerealno je očekivati da se može s nekim laganim angažmanom dočekati finale. Kao, do Šibenika ćemo u “nižoj brzini”, pa ćemo onda prebaciti u višu. Ne treba to ni naglašavati, suviše je Leko iskusan da ne bi znao kako je svaka sljedeća gotovo ravna finalu. Svaku sljedeću treba pripremiti kao da je predigra Rujevici.
Održavanje ambicije
Toliko od Ante Miše, stratega koji je prošao ono što Leku tek čeka.
- Uvjeren sam da će Leko imati više sreće u finalu, da će uzeti Kup.
A prije Šibenike slijede Lokomotiva u Zagrebu, Osijek na Poljudu i Belupo u Koprivnici. Od tri susreta dva su s protivnicima koji su riješili svoj ovogodišnji plasman. Lokomotiva je u “zlatnoj sredini”, Belupo ipak daleko od europskog plasmana, a Osijek još gaji ambiciju osvajanja treće pozicije. Ali, nadanja suparnika čak i nisu toliko bitna za Bijele jer Hajduk je taj koji mora održati svoju ambiciju. Nitko od tri protivnika u prvenstvu nema više mogućnost osvajanja trofeja. Hajduk je jedini koji može staviti trofejni pečat na sezonu, a pritom pokazati da je momčad vrjednija i sposobnija od rezultata ostvarenih ovog proljeća.