Na Poljudu su se nadali da će biti u stanju iznenaditi Dinamo i u startnoj utakmici nove sezone, u dvoboju za Super kup, osvojiti željeni trofej (posljednji put pod vodstvom trenera Miroslava Blaževića protiv Rijeke u Splitu 1-0, golom Nike Kranjčara).
"Bijeli", neočekivano presvučeni u zelene dresove odnosno, kako se tumači, tirkizne boje, "kakvo je naše drago jadransko more kod Krknjaša" (otočić Veli Drvenik), moguće je, računali su i s tim elementom opreme izazvati jednu vrstu šoka kod rivala, ali na kraju su izazvali nepotrebne polemike glede tog detalja. Kada treba dokazivati odanost Hajduka, čak i na banalnim pitanjima, uvijek se nađu oni koji pitanje dizajna dresa vrte na svoj način, pravdajući marketinški potez vodstva kluba.
Ma naravno da ekološki osviješteno rukovodstvo Hajduka ima pravo, uz sugestije tehničkog sponzora odlučiti o izgledu, boji, kroju dresa, tako da uopće nitko nema pravo prigovora, da nije u pitanju bio derbi tradicije, posebna premijerna utakmica sezone. U zeleno odnosno tirkizno Hajduk može, po potrebi, zaigrati u nekim eventualno manje važnim susretima, nastupiti na primjer na nekoj turneji u unutrašnjosti Hrvatske ili eventualno na gostovanjima u regiji, a čak i na utakmicama kalibra za kup protiv Mladosti iz Ždralova, Tehničara iz Cvetkoveca, Belišća, Županje "bijeli" bi zbog svojih navijača trebali biti isključivo u klasičnim odorama…
Dražen Mužinić, Ivan Pudar, Ivica Mornar i Mišo Krstičević izrazili su se negativno o slučaju nastupa u Superkupu u zelenotirkiznoj verziji dresa, što je izazvalo negodovanje pravovjernih, zaštitnika klupskih vrijednosti. I onda kad za najavu sljedećeg dvoboja potražiš mišljenje Ivana Katalinića, moglo bi se kazati dugi niz godina uobičajenog sugovornika s obzirom na činjenicu da je on kao trener nizao uspjehe protiv "modrih", više od drugih stručnjaka, naiđe se na front odbijanja:
- Pusti me, Rejo, na miru, nemam što kazati, odnosno ne želim govoriti i upadati u zamku polemika… Ne treba mi to, bolje mi je živjeti u miru, igrati s prijateljima na karte ili na balote. Jer baš sve što se kaže, pa makar najkorektnije, nađe se pod povećalom nekih koji onda prosuđuju je li ta izjava u dovoljnoj mjeri prohajdučka ili nije - kaže Katalinić.
Predsjednik je svjestan da sve može imati ili postići, ali trofeji su ipak jedina mjera uspješnosti
Pritisak hajdučke javnosti, potaknut u prvom redu od vodstva kluba i uopće aktera "bijelih", zaista je dosegnuo nedoživljene razine. Radi se o tome da "bijeli" ni u najtežem vremenu, znači u doba kad su se znali boriti za opstanak u bivšoj državi (razdoblje od 1955. do 1971.) nisu toliko žudjeli za naslovom prvaka, kao u ovom periodu od 2005.
Možda je i logično, jer u bivšoj Jugoslaviji ipak je bilo više klubova koji su osvajali titule prvaka, dok se od 1992., otkako nam je Hrvatske, praktički sve svodi na nadmetanje između Dinama i Hajduka (raritetni su uspjesi Zagreba 2002. i Rijeke 2017.). Zato već niz godina, posebno u posljednje vrijeme, raste taj imperativ kod navijača "bijelih", odnosno ono "sad ili tko zna kad", pogotovo otkako je kormilo splitskog kluba preuzeo ambiciozni Luka Jakobušić.
Predsjednik "bijelih" i svih drugih boja dresova svjestan je da sve može imati ili postići: rekordne transfere, pozitivnu financijsku bilancu, najveću podršku navijača, potporu većine veterana, divljenje javnosti na račun društvenog utjecaja kluba i na druge aspekte, ali trofeji su ipak jedina mjera uspješnosti.
Uostalom, Jakobušić je u jednom od svojih predstavljanja rekao kako će otići s Poljuda ne bude li trofeja, također je postavio precizne planove napretka Hajduka u kompetitivnom smislu…I zaista, kako god okrenuli, momčad Hajduka je ne samo bolje pripremljena, naravno i napaljena, o stanju fanatizma navijača ne treba ni govoriti, tako da bi ova sezona čak mogla biti prijelomna, poput one iz 1971., poslije koje se dogodila neviđena renesansa splitskog kluba.
Komentari (0)